Teheran (Tehran, perzijski Tehrān [tehra:'n]), glavni grad, kulturno, ekonomsko i prometno središte Irana; 7 797 520 st. (2006). Leži na južnom predgorju Elbrusa, na visini od približno 1200 m, 104 km južno od Kaspijskoga jezera. Sastoji se od staroga grada (rekonstruiran 1870–72) i novoga, modernog dijela grada sa širokim cestama i parkovima, koji se počeo podizati od 1930-ih. U Teheranu su sjedišta gotovo polovine iranskih industrijskih poduzeća; međunarodni sajmovi. Razvijena je automobilska, elektronička, elektrotehnička i kemijska industrija, proizvodnja oružja, sagova, pamučnih i vunenih tkanina, duhana, umjetnih gnojiva, cementa, kože, šećera; velika rafinerija nafte. Teheransko sveučilište (osnovano 1934), Iransko sveučilište znanosti i tehnologije (osnovano 1929) i druga sveučilišta i visoke škole; mnogi muzeji (arheološki Nacionalni muzej Irana, Muzej suvremene umjetnosti i dr.). Među kulturnopovijesnim spomenicima ističu se bivša kraljevska palača Golestan (Gulistan; XVIII–XIX. st.; na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine od 2013) i džamije Homeinijeva i Sepah-salar iz XIX. st. Teheran je čvorište željezničkih linija i modernih cesta; podzemna željeznica (od 1999). Međunarodna (Imam Homeini, otvorena 2004) i nacionalna (Mehrabad) zračna luka. – Teheran spominju prvi put arapski geografi u XII. st. kao naselje u blizini antičkoga grada Reja (Rhages). Pošto je taj grad u mongolskoj najezdi bio srušen (1221), preživjelo stanovništvo sklonilo se u obližnji Teheran. Zahvaljujući povoljnu geografskom položaju, od druge polovice XIV. st. do polovice XVIII. st. Teheran je važno trgovačko središte, a potom i prijestolnica nekoliko vladara iz dinastije Sefevida (1501–1736) koji ga utvrđuju. Unatoč tomu, 1722. razorili su ga Afganci. Godine 1785. zaposjeo ga je Aga Muhamed, osnivač kadžarske dinastije, te ga proglasio novom perzijskom prijestolnicom. Za vladavine Reze Pahlavija (1925–41) porušeni su 1934. obrambeni zidovi i grad se znatno proširio. Godine 1941. Teheran su zaposjele postrojbe Saveznika, a u njem se potkraj 1943. održala znamenita Teheranska konferencija. Za vladavine Mohameda Reze Pahlavija (1941–79) Teheran se modernizirao u duhu zapadnog urbanizma.
