Sviličić, Ognjen, hrvatski filmski i televizijski redatelj i scenarist (Split, 21. IV. 1971). Diplomirao je 1997. filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je 2013–21. predavao filmski scenarij. Nakon triju kritički zapaženih TV filmova (Puna kuća, 1998; Da mi je biti morski pas, 1999; Ante se vraća kući, 2001) ugled jednoga od vodećih hrvatskih filmskih autora stekao je igranim filmovima Oprosti za kung fu (2004) i Armin (2007., Zlatna arena za scenarij na festivalu u Puli), društveno-psihološkim dramama o izdvojenim, marginaliziranim osobama, obilježenima sporim tempom i minimalističkim stilom, ali i s povremenim ironijskim odmacima i kritikom konzervativnosti i identitetske isključivosti. Oba filma priskrbila su mu međunarodni ugled; Armin je na festivalu u Palm Springsu 2008. primio nagradu svjetske kritike FIPRESCI kao najbolji strani film kandidiran za Oscara. Nakon francusko-hrvatskoga filma 2 sunčana dana (2010), o francuskome bračnom paru koji doživljava intimnu dramu tijekom putovanja u Hrvatsku, nagrađivanom dramom Takva su pravila (2014), o roditeljima koji se suočavaju sa smrću sina, žrtve delinkvenata, potvrđuje međunarodni ugled, a društveni konformizam problematizira i filmom Glas (2019., i koscenarist), s radnjom u katoličkoj školi. Zanimanje za društvenokritičke teme i sposobnost da scenaristički izgradi uvjerljive likove iskazao je i kao (ko)scenarist zapaženih filmova Tomislava Radića (Što je Iva snimila 21. listopada 2003., 2005), Branka Schmidta (Put lubenica, 2006; Metastaze, po romanu Ive Balenovića, 2009; A bili smo vam dobri, 2021., Zlatna arena za scenarij), slovenskoga redatelja Damjana Kozolea (Slovenka, 2009; Noćni život – Nočno življenje, 2016) i srpskoga redatelja Srđana Golubovića (Otac, 2020). Autor je više gledanih humorističkih TV serija (Stipe u gostima, 2008–14; Minus i plus, 2021; Mrkomir Prvi, 2021–22). Objavio je roman Glava velike ribe (2014).
