Strasbourg [stʀasbu:'ʀ] (njemački Straßburg [štra:'sburk]), grad i luka u sjeveroistočnoj Francuskoj, upravno središte departmana Bas-Rhin, posebne teritorijalne jedinice Alsace i regije Grand Est; 280 966 st. (2017), metropolitansko područje 853 110 st. (2019). Leži na lijevoj obali Rajne na francusko-njemačkoj granici; mostovima je povezan s njemačkim gradom Kehlom na desnoj obali. Povijesna gradska jezgra na otočiću Grande Île okruženom rijekom Ill (pritok Rajne) i kanalom Faux-Rempart uvrštena je 1988. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine: romaničko-gotička katedrala (XII–XV. st.), renesansna kuća Kammerzell (1589), mnogobrojne barokne građevine iz XVIII. st. (biskupska palača Rohan, danas muzej; palača Klinglin, danas prefektura; gradska vijećnica i dr.), četvrt Petite France (građanske kuće iz XVI. i XVII. st.). Popisu je 2017. dodana četvrt Neustadt (izgrađena potkraj XIX. st.), kao jedinstveni primjer modernog urbanog planiranja (spoj francuskog, tzv. Haussmanovog, modela i onodobnog njemačkog urbanizma, sa zgradama u historicističkim stilovima te secesionističkom stilu). Strasbourg je važno kulturno središte sa sveučilištem (osnovano 1621; 1971–2009. tri specijalizirana sveučilišta: Louis Pasteur, Marc Bloch, Robert Schuman), visokim školama, istraživačkim institutima (za genetiku i molekularnu biologiju), Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom (1872), muzejima (alzaški, povijesti, moderne umjetnosti, arheološki, numizmatički i dr.). Sjedište je Vijeća Europe (od 1949), Europskoga parlamenta (od 1952), Europskoga suda za ljudska prava (od 1959) i Središnje komisije za plovidbu Rajnom (od 1920). Jedno je od vodećih financijskih (banke, osiguravajuća društva), trgovačkih (međunarodni sajmovi), turističkih i kongresnih središta Francuske. U srednjem vijeku, osobito u XIV. i XV. st., Strasbourg je bio važna luka i trgovište na rijeci Ill. Izgradnjom kanala Rhin–Rhône i Rhin–Marne (XIX. st.), a osobito nove luke na rijeci Rajni (početkom XX. st.), promet je znatno porastao. Druga je luka (iza Duisburga) po prometu Rajnom (7,6 milijuna tona, 2019) i druga francuska riječna luka (iza Pariza). Snažna metalna (osobito automobilska), farmaceutska, kemijska, elektronička i prehrambena industrija (proizvodnja čokolade, mlinarskih proizvoda, paštete od guščje jetre; pivovara). Vinogradarstvo i podrumarstvo u okolici. Međunarodna zračna luka.
Isprva keltsko naselje, poslije rimski kastrum Argentoratum koji se prvi put spominje 12. pr. Kr. Alemani su ga razorili 352., a 451. osvojili su ga Huni. Pošto je 496. potpao pod Franke dobio je današnje ime. Od VII. st. biskupsko je sjedište. Ondje su braća Karlo II. Ćelavi i Ludvig I. (II.) Njemački sklopili 842. savez protiv svojega brata Lotara I. (Strasburške prisege – Les Serments de Strasbourg). Nakon podjele Franačkoga Carstva 1843. dio je države Lotara I., a od 870. u sastavu je Istočne Franačke, odn. Njemačkog Kraljevstva te Svetoga Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti kojega je car Oton II. predao 982. biskupu upravu nad gradom. Pobjedom kraj Oberhausbergena 1262. građani su se oslobodili biskupske vlasti te je Strasbourg dobio status slobodnoga carskoga grada. Sukobi između patricija i obrtnika doveli su 1332. do ustanka potonjih te su od tada predstavnici cehova sudjelovali u upravi grada. U doba epidemije kuge u gradu je 1349. došlo do pogroma Židova. Pristavši u XVI. st. uz reformaciju, Strasbourg je postao jedno od njezinih središta (ondje je 1538–41. djelovao Jean Calvin), a bio je i jedno od glavnih europskih trgovišta oružjem. Tijekom Tridesetogodišnjega rata (1618–48) uspio je sačuvati neutralnost te ostati izvan sukoba. Vojska francuskoga kralja Luja XIV. zauzela ga je na prepad 1681., a ugovorom u Rijswijku 1697. i formalno je priključen Francuskoj. Zajedno s pokrajinom Alsace od 1871. bio je dio Njemačkoga Carstva, a Francuskoj je vraćen nakon I. svjetskog rata. Teško je stradao u savezničkim bombardiranjima pred kraj II. svjetskog rata (1944).