Starkov efekt

Starkov efekt [štark~] (po Johannesu Starku), cijepanje spektralnih linija emisijskoga spektra plina pod utjecajem jakoga vanjskoga električnog polja. Nastaje uslijed narušavanja degeneracije tj. razdvajanja energijskih razina elektrona u atomima, molekulama ili ionima zbog međudjelovanja električnog dipolnoga momenta atoma, molekule ili iona i vanjskoga električnog polja. Otkrio ga je Stark (1913) a sa stajališta kvantne mehanike objasnio ga je 1916. rusko-američki fizičar Paul Epstein (1883–1966). Analogno na atome i molekule plina djeluje jako vanjsko magnetno polje, Zeemanov efekt.