Senjska kapetanija, vojno područje osnovano 1469. za obranu od osmanske i mletačke ekspanzije. Utemeljio ju je Matija Korvin pošto je preoteo Senj Frankapanima. Činila je jezgru vojnokrajiškoga sustava u hrvatskim zemljama, a po uzoru na nju osnovane su poslije druge kapetanije na prostoru između sjevernog Jadrana i Drave, koje su zajedno tvorile Vojnu krajinu. Njome je upravljao kapetan, koji je za obnašanje upravnih i zapovjednih dužnosti primao 2000 forinti u zlatu (podatak iz 1504), a uživao je i mnoge druge povlastice. Potkraj XV. i u prvoj polovici XVI. st. Senjska kapetanija obuhvaćala je Gatsku županiju s Otočcem, Brinje s okolicom te primorje od Senja do Rijeke, a također su joj pripadale i neke straže i posade izvan matičnoga područja, npr. na Trsatu. U okrilju Senjske kapetanije bila je ustanovljena sredinom XVI. st. posebna Otočka kapetanija za područje Gacke. Potom se Senjska kapetanija preobrazila u veliku kapetaniju. Dok je Senj bio uskočko gnijezdo (nakon 1537. do 1618), utjecaj kapetana kao predstavnika vojne hijerarhije nije se jače osjećao. Poslije su se Senjani nerijetko žalili da lokalna vojna uprava na različite načine sputava autonomna gradska prava. U XVII. st. Senjska velika kapetanija i Otočka kapetanija tvorile su zasebno područje koje se nazivalo Primorskom krajinom. Ono je kapelskim gorskim masivom bilo odvojeno od ostatka Hrvatske krajine između Kupe i mora. Središte Primorske krajine bilo je u Senju, a bila je u sastavu Karlovačkoga generalata. Početkom XVIII. st. bilo joj je pridruženo kosinjsko područje. Primorska krajina ukinuta je 1746. prilikom preustroja i podjele Karlovačkoga generalata na pukovnije. Tada je prestala postojati Senjska velika kapetanija, a Senj je kao vojni komunitet pripao novoosnovanoj Otočkoj pukovniji, u sastavu koje je ostao do 1871., kada je bio vraćen banskoj Hrvatskoj.
