Brinje, gradić i općinsko središte u Lici, 32 km istočno od Senja; 1250 st. (2021). Leži u Brinjskom polju, na 481 m visine. Nalazi se uz Jozefinsku cestu koja spaja Karlovac i Senj preko prijevoja Vratnika (694 m), nedaleko od autoceste Zagreb–Ploče. Osim u tradicionalnoj poljoprivredi (uzgoj goveda i svinja), stanovnici su zaposleni u drvnoj proizvodnji. Na brijegu usred naselja nalazi se grad (castrum) Sokolac iz XV. st., podignut na mjestu prapovijesne gradine, s ulaznom branič-kulom i utvrđenom kasnogotičkom trokatnom kapelom Svetoga Trojstva. Na gotičkim svodovima u kripti i na katu isklesani su grbovi Frankapana i Gorjanskih. Uz Sokolac su Frankapani podignuli utvrđeno predgrađe opasano zidinama u obliku nepravilna šesterokuta, pojačana kulama i bastionom; za protuosmanskih ratova (XVI–XVII. st.) predgrađe je pretvoreno u manje krajiško naselje. Današnja župna crkva sv. Marije podignuta je 1700. nad ostatcima istoimene samostanske gotičke crkve iz druge polovice XV. st. Kapela sv. Fabijana i Sebastijana kasnoromanička je jednobrodna crkva iz XIV. st. Na groblju je gotička jednobrodna crkva sv. Vida iz XIV. st. s masivnim zvonikom na čijem su pročelju isklesani grbovi Frankapana i Devinskih. Pravoslavna crkva Preobraženja Gospodnjega izgrađena je 1933. – U blizini brončanodobni nalazi; u nedalekom Humcu terasa s japodskim opkopima. Ondje je bilo rimsko naselje Monetium. Manje utvrđenje sagrađeno u drugoj polovici XII. ili prvoj polovici XIII. st. od 1290. bilo je u posjedu Krčkih knezova, kasnijih Frankapana. Na važnosti dobiva kao odmorište na cesti između Modruša i Senja. U Brinju je 1412. kao gost boravio kralj Sigismund Luksemburgovac, a 1425. održan je zbor devetoro braće Frankapana. Podjelom nasljedstva Frankapana 1449., Brinje je kao središte samostalnoga kneštva pripalo Bartulu IX., rodonačelniku brinjskoga ogranka Frankapana. Za protuosmanskih ratova važno je uporište u sastavu Hrvatske krajine kao dio Senjske kapetanije (od 1537). Zbog iznimnoga geostrateškog položaja, Osmanlije su ga neuspješno opsjedale četiri puta (1530., 1623., 1630. i 1661). Iz Senja su 1618. ondje preseljene 83 obitelji uskoka, dok se kasnije tijekom XVII. st. doseljuje i pravoslavno stanovništvo. Istjerivanjem Osmanlija iz Like za Velikoga (Bečkoga) rata (1683–99) brinjska utvrda gubi na značenju. Tu su izbili krajiški ustanci protiv reformnih zahvata središnjih vlasti Vojne krajine (1719. i 1746). Od sredine XVIII. st. sjedište satnije u Otočkoj pukovniji, a zatim u Ogulinskoj. Sjedištem velike općine postaje razvojačenjem Vojne krajine 1873., od 1881. u sastavu je Ličko-krbavske županije, a od 1892. sjedište je kotara. U samostalnoj Hrvatskoj Brinje je od 1992. u sastavu Ličko-senjske županije.
