Rollins [rɔ:'linz], Sonny (pravo ime Theodore Walter Rollins), američki jazz-glazbenik (New York, 7. IX. 1930). Tenor-saksofonist zaokružena, puna zvuka i vješt improvizator. Odrastao je u Harlemu, gdje se već kao dijete oduševljavao nastupima slavnih džezista: Fatsa Wallera, Dukea Ellingtona, Dextera Gordona, Dizzyja Gillespieja, Counta Basieja, Colemana Hawkinsa, Lionela Hamptona, Billie Holiday i Elle Fitzgerald. S 9 godina počeo svirati glasovir, a 1946. prešao na tenor-saksofon. Ugled je stekao potkraj 1940-ih i početkom 1950-ih svirajući s Budom Powellom, J. J. Johnsonom, Milesom Davisom, Charliejem Parkerom i Theloniousom Monkom. Kao jedan od vodećih jazz-saksofonista nastupao je i snimao s najpoznatijim džezistima, među ostalim s Artom Blakeyem, Cliffordom Brownom, Maxom Roachom, D. Gillespiejem, te s Modern Jazz Quartetom. Od sredine 1950-ih vodio vlastite skupine, s kojima je snimio desetke albuma. Neki od njih (Saxophone Colossus, 1956; Tenor Madness, 1956; Way Out West, 1957; Freedom Suite, 1958; The Bridge, 1962) antologijska su izdanja jazz-diskografije. Pločom Freedom Suite javno je istupio protiv rasizma i svrstao se među prve umjetnike koji su pružali podršku borbi za ljudska prava. Jedan je od rijetkih saksofonista koji su nastupali i snimali solo. Njegove skladbe Airegin, Doxy, Oleo, St. Thomas, Sonnymoon For Two, Tenor Madness postale su jazz-standardima.
