racionalizacija (prema racionalan).
1. Općenito, proces kojim se nešto bolje organizira ili sređuje.
2. U ekonomiji, skup mjera za postizanje promjena u organizaciji rada, korištenju postojećih tehničkih uređaja, materijala, pogonske energije i ljudske radne snage i upravljanju njima radi smanjenja proizvodnoga napora, poboljšanja kvalitete proizvoda i povećanja radnog učinka. Ostvaruje se pojednostavnjenjem proizvodnih operacija, skraćivanjem njihovih vremenskih i prostornih razmaka, uklanjanjem praznih i povratnih tijekova tehnoloških procesa, potpunijim korištenjem sirovina i pomoćnih tvari, većom specijalizacijom radnika i sredstava za rad, izdašnijom primjenom znanosti i znanja, učinkovitijim korištenjem informacija itd. Osnovni su oblici racionalizacije: simplifikacija, tipizacija, standardizacija i specijalizacija.
3. U psihologiji, obrambeni mehanizam kojim pojedinac vlastitu ponašanju pripisuje društveno poželjne motive kako bi ga prikazao razumnim i opravdanim te izbjegao suočavanje sa stvarnim motivima svojih postupaka, misli ili osjećaja, čime ujedno održava pozitivnu sliku o sebi. Primjerice, student neuspjeh na ispitu može pripisati zlonamjernosti ispitivača, umjesto vlastitoj nedostatnoj pripremljenosti. Kao i drugi obrambeni mehanizmi, racionalizacija štiti pojedinca od anksioznosti koja bi mogla nastati zbog spoznaje da je njegovo ponašanje neprikladno ili neprihvatljivo. Razlikuje se od intelektualizacije, s kojom se često pogrešno izjednačuje.
