Papp, Petar, hrvatski slikar (Zemun, 29. XII. 1893 – Zagreb, 4. IX. 1973). Studirao je slikarstvo u Budimpešti, Zagrebu i Beču. Radio je kao srednjoškolski nastavnik u Iloku, Zagrebu, Sisku i Karlovcu. Oslanjajući se na postimpresionistička iskustva, u duhu poetskoga realizma i kolorističkoga intimizma na svojim slikama predočuje fragmente urbanih prizora, sužene pejzažne isječke i mrtve prirode. Oscilirao je između tonskog i kolorističkoga pristupa, a slike gradio mrljastim i pastoznim potezima ugašenih boja (S trga, 1930; Iz okolice Solina, 1938–39; Šuma Pomer, oko 1956). U pejzažima koje je bilježio u crtežima i akvarelima usmjeravanjem pozornosti na detalj – stablo, kuću, brod – donosi sumarni doživljaj viđenoga (Motiv s Jadrana, oko 1935; Motiv iz perivoja Maksimir, oko 1950). U više crkava izradio je freske u duhu narativnoga realizma; ističe se ciklus u kapelici sv. Antuna u Dugoj Resi (1943), izveden u tehnici grisaillea. U Foto-filmskom laboratoriju Škole narodnog zdravlja ostvario je 1929., u suradnji s redateljem Milanom Marjanovićem i snimateljem Stanisławom Noworytom, neke od najranijih animiranih filmova u Hrvatskoj, kombinirajući animaciju sjenâ i animirane sekvence (Čuvaj se rose i sape iz ustiju drugog čovjeka; Ivin zub, Macin nos; Kako je počela griža u selu Prnjavor; Martin u nebo, Martin iz neba; nisu sačuvani). Objavljivao je novinske karikature u listu Koprive (1929–31), a kao scenograf radio za kazališta u Sisku i Karlovcu.
