ozonski omotač, sloj u atmosferi na visini od 10 do 50 km u kojem se nalazi većina atmosferskog ozona. Ozonski omotač apsorbira većinu ultraljubičastoga zračenja valne duljine 280 do 320 nm, tzv. UVB-zrake, sve ultraljubičasto zračenje valne duljine kraće od 280 nm, tzv. UVC-zrake i time štiti živa bića na Zemlji. UVB-zrake mogu uzrokovati melanom i druge vrste raka kože, očnu mrenu, smanjiti imunost i oštetiti DNA, oštetiti biljke i smanjiti urod usjeva, uzrokovati da fitoplankton proizvodi manje kisika, a UVC-zrake bi mogle uništiti sav poznati život na Zemlji. Ukupna količina ozona u atmosferi do kraja 1970-ih bila je razmjerno stabilna, prirodno je varirala ovisno o godišnjim dobima i aktivnosti Sunčevih pjega. U ozonskom omotaču molekule ozona neprekidno se stvaraju i razaraju pod utjecajem Sunčeva i kozmičkoga zračenja. Kada molekulu kisika razbije zraka velike energije, samostalni brzi atomi kisika u sudaru s drugim molekulama kisika povezuju se u molekule ozona. Nakon nekog vremena molekula ozona se pod utjecajem zračenja pretvara u molekulu kisika i brzi atom kisika. Suvremena tehnologija i njezine posljedice (nuklearne eksplozije, nadzvučni zrakoplovi, pogotovo ispuštanje freona u atmosferu) ugrožavaju cjelovitost ozonskog omotača u kojem povremeno nastaju ozonske rupe.
