osvjetljenje (iluminancija) (znak Es), fotometrijska fizikalna veličina kojom se opisuje upadanje svjetlosti na neku plohu, a definirana je količnikom svjetlosnoga toka Φs i ploštine P te plohe, tj. Es = Φs/P. Mjerna jedinica osvjetljenja jest luks (lx = lm/m²). Sunce u zenitu daje na horizontalnome tlu osvjetljenje od približno 100 000 lx, a na granici zemaljske atmosfere oko 200 000 lx, pun Mjesec daje osvjetljenje l/4 lx, svjetlost zvijezda daje 0,0003 lx, osvjetljenje za čitanje treba biti barem 50 lx.
Ovisnost osvjetljenja neke površine, zbog radijalnog širenja svjetlosti iz točkastog izvora, obrnuto je razmjerna kvadratu udaljenosti od izvora svjetlosti: E1/E2 = r2²/r1², gdje su E1 i E2 osvjetljenja na udaljenostima od izvora r1 i r2.
Ovisnost osvjetljenja neke površine o upadnom kutu svjetlosti opisuje Lambertov kosinusni zakon: E = E0 cosφ, gdje je E0 osvjetljenje plohe okomite na zrake svjetlosti, a φ upadni kut zraka svjetlosti u odnosu na okomicu. (→ lambert, johann heinrich)
