Lambert [la'mbεrt], Johann Heinrich, njemački fizičar, matematičar i astronom francuskog podrijetla (Mülhausen, franc. Mulhouse, 26. VIII. 1728 – Berlin, 25. IX. 1777). Svojim matematičkim istraživanjima obuhvatio je algebru, sfernu trigonometriju i perspektivu. Prvi je dokazao da je π iracionalan broj i prvi se sustavno služio hiperboličkim funkcijama. Posebno je značajno njegovo djelo o teoriji paralelnih pravaca (1766). U djelu Fotometrija (Photometrie, 1760) jasno je razlučio pojmove sjaja i rasvjete i tako položio temelje fotometrije. Osim toga, istraživao je lom svjetlosti u atmosferi, zatim staze kometa i u svezi s tim otkrio nova svojstva konika. U njegovim astronomskim radovima prvi se put govori o dvojnim zvijezdama.
Lambert-Beerov zakon, zakon o apsorpciji monokromatske svjetlosti u obojenim otopinama, po kojem količina svjetlosti koja se apsorbira u obojenom sloju otopine ovisi o debljini tog sloja (Lambertov zakon) i o množinskoj koncentraciji otopljene obojene tvari (Beerov zakon; prema njemačkom fizičaru Augustu Beeru, 1825–63). Na tom se zakonu temelje kolorimetrijske i spektrofotometrijske metode u analitičkoj kemiji.
Lambertov zakon, poznat i kao Lambertov kosinusni zakon, dva zakona istog naziva za rasvjetu. (1) Jakost rasvjete neke površine proporcionalna je kosinusu kuta što ga upadne zrake čine s okomicom na danu površinu. (2) Sjaj elementa površine savršeno difuznog izvora proporcionalan je kosinusu kuta što ga emitirane zrake čine s okomicom na dani element. Iz toga slijedi da će difuzni izvor koji zadovoljava Lambertov zakon izgledati jednako sjajan, bez obzira iz kojega se smjera promatra.
