Nadir I. (perzijski Nādir [na:'dir]), perzijski šah od 1736 (Kobhan kraj Mašhada, 22. X. 1688 – Fathabad, 20. VI. 1747). Podrijetlom Turkmen, Nadir je u perzijskoj službi bio vojskovođa u borbama protiv Afganaca i Osmanskoga Carstva; proglasio se šahom svrgnuvši Tahmaspa II., posljednjega vladara iz dinastije Sefevida. Iako odgojen u dvanaestoimamskom šijizmu, Nadir, a kasnije i država Afšarida koju je osnovao, pokušali su u Perziji provesti renesansu sunizma nakon dva stoljeća šijizacije u vrijeme Sefevida, kako bi ojačali svoj utjecaj u islamskom svijetu nasuprot Osmanskoga Carstva. Poduzimao je osvajačke pohode na Azerbajdžan, Gruziju, Dagestan, Afganistan, Beludžistan, Indiju (1739), Buharski i Hivski Kanat (1740). Carstvo mu se protezalo od Inda do Eufrata i Kavkaza na sjeveru. Ubili su ga urotnici, a njegova se država raspala.
