Mosinger, Rudolf (Benedikt), hrvatski fotograf i filmski poduzetnik (Varaždin, 27. II. 1865 – Beč, 9. X. 1918). Jedan od najznačajnijih hrvatskih fotografa na prijelazu XIX. u XX. st., pionir je hrvatskoga svjetlotiskarstva i reklamne fotografije te jedan od prvih filmskih prikazivača u Hrvatskoj.
Obrazovanje i fotografsko djelovanje
Fotografsko obrazovanje stekao je kao naučnik u atelijeru Josefa Székelyja u Beču 1885–87; poslije je polazio majstorske tečajeve na visokoj fotografskoj školi Graphische Lehr und Versuchanstalt u Beču 1901–02., a nove tiskarske tehnike savladao na Lehr und Versuchanstalt für Photographie, Chemigraphie, Lichtdruck und Gravure u Münchenu 1906. U Varaždinu je 1890. otvorio fotografski atelijer (uskoro i podružnicu u Rogaškoj Slatini). Od 1894. djeluje u Zagrebu, gdje s Lavoslavom Breyerom otvara atelijer Mosinger i Breyer. Službeni je fotograf vojnih vježbi u Pečuhu 1892., a također snima gradine i dvorce Zagreba, Varaždina i okolice za fotografsku sekciju Milenijske izložbe u Budimpešti 1896. Poduzeće Prvi hrvatski fotografski artistički zavod osnovao je 1898 (kao i njegovim kasnijim poduzećima vlasnica je supruga Amalija (rođ. Weiss; 1864?–1935). Sklon inovacijama, uz uvriježene formate (cabinet i posjetnice) uveo je nove: kvadratični (10,5 × 10,5 cm) i izduženi (20,5 × 11 cm), koji naziva »format Mosinger«. Prateći razvoj fotografskih tehnika, rabio je albuminsku i platinotipijsku fotografiju, kao i plemenite tiskove, a slikovitost postizao toniranjem, izbjeljivanjem i retuširanjem te mekocrtačem i pozadinskim osvjetljenjem. U duhu piktorijalizma snimao je atelijerske portrete koji se od uobičajene masovne fotografije ističu ležernijim postavom, neobičnim rakursima i impostacijama te nerijetko znatno bližim očištem i prikazom iz profila (Asistentica Bukovan, 1898; Djevojka u profilu, 1916). Pronicljivim zabilježbama te pomnim odabirom rekvizita i dekoracije interijera pogađao je ukus građanskoga društva (Portret mlade žene, oko 1895; Bruno Bardoš, 1904; Dječak s psom, Branko Vodnik sa suprugom, oba 1907; Fanika Zadravec, 1912). Posebno se istaknuo portretima na kojima potpuno uklanja dekor i kulise te projicira subjekte na čistu – izblijeđenu ili zatamnjenu – pozadinu, čime postiže dojam dematerijalizacije lika i njegove asimilacije u snoliki prostor (Portret gospođe Olge Eisner, Zdenka Majcen, oba oko 1905; Ivka Kućak Vrbanić, 1907; Gospodin u bijelom, 1916). Portrete je katkad snimao u eksterijeru (Na velocipedu, 1893; Na konjima, oko 1912). Prvi je hrvatski fotograf koji je upriličio samostalnu izložbu (Salon Ulrich u Zagrebu, 1911).
Pionir svjetlotiskarstva i reklamne fotografije
Nadrastavši položaj fotografa obrtnika, razvio se u modernog poduzetnika, trajno šireći posao. Poduzeće Svjetlotiskarski zavod osnovao je 1899., a 1904. pridodaje mu litografski odjel. U doba iznimne popularnosti i kolekcioniranja razglednica (kartofilija), koje su tehnikom umnažanja fotografije svjetlotiskom postale masovnim medijem, istaknuo se kao izdavač, odnosno tiskar izrađujući razglednice po svojim fotografijama (Karlovac, Zagreb – Jelačićev trg, Zagreb – Trgovina Budicki, Zagreb – Tržnica na Kaptolu, sve oko 1902–03), po fotografijama drugih fotografa i atelijera, kao i po slikama hrvatskih umjetnika (Roberta Auera, Tomislava Krizmana). Na poticaj Isidora Kršnjavog izradio je 1909. fotografski album s reprodukcijama umjetnina iz Strossmayerove galerije, a odabrane je umjetnine reproducirao u katalogu Svjetlotiskarski zavod R. Mosinger D. D. u Zagrebu (1909). Također je za tekstilnu tvrtku Salomona Bergera (1903–04) u svjetlotisku izradio mnogobrojne reklamne dopisnice s portretima modela u narodnim nošnjama, a radio je i za Zagrebačku pivovaru.
Kinematografska djelatnost
Nepunih deset mjeseci nakon prvih javnih filmskih projekcija u Parizu Mosinger je s Breyerom, unajmivši od bečkoga poduzetnika Samuela Hoffmanna projektor Kinematograph Edisons Ideal (System Foersterling), organizirao prve filmske projekcije u Banskoj Hrvatskoj: 8. X. 1896 (i sljedećih dana) u Zagrebu, u Maloj dvorani Kola (današnja zgrada Akademije dramske umjetnosti), 22. X. u Karlovcu te 4. XI. u Varaždinu. Na poziv crnogorskoga kneza Nikole I. Petrovića Njegoša u povodu njegova krunjenja i proglašenja Crne Gore kraljevinom 1910. snimio je i tiskao sedam fotoalbuma Vladalačka kuća Njegoš te album crnogorskih pejzaža Slike iz Crne Gore; tom je prigodom u Cetinju najvjerojatnije sâm snimio film Svečanosti proglašenja Crne Gore kraljevinom. U Zagrebu je 1911. dao izgraditi prvu namjenski izgrađenu kinodvoranu u Hrvatskoj, kino Apollo (arhitekt Ignjat Fischer), u Karlovcu 1912–17. vodio Apolo-kino (u Zorinu domu), a 1917. pokrenuo poduzeće Monopol film R. Mosinger (ili Monopol-Mosinger film) za uvoz i distribuciju filmova te izradbu filmskih natpisa. Nakon njegove smrti poduzeće su nastavili voditi sinovi Lujo (Louis) (1896–1922) i Vilim (Willy) (1901–1939), koji je uređivao časopis Mosinger film (1921–22) te poslije radio za Metro-Goldwyn-Mayer, dok je sin Franjo preuzeo fotografski atelijer; oba su poduzeća ugašena sa smrću njihove majke 1935. Mosingerova djela čuvaju se, osim u hrvatskim zbirkama (Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu i dr.), u bečkoj Albertini te u Madžarskom nacionalnom muzeju u Budimpešti.
