meteorologija (grč. μετεωρολογία: naučavanje o nebeskim pojavama), znanost o Zemljinoj atmosferi i njezinom međudjelovanju s površinom, grana geofizike.
Povijesni razvoj
Najstariji poznati sustavni opis i tumačenje meteoroloških pojava dao je Aristotel u djelu Nebeske pojave. Znanstveni razvoj meteorologije započeo je sredinom XVII. st., primjenom prvih instrumenata za mjerenje meteoroloških elemenata.
Sredinom XIX. st. u mnogim zemljama uspostavljena je mreža meteoroloških postaja povezanih telegrafom i organizirana meteorološka služba, proučavaju se procesi u atmosferi i razvija se prognoza vremena. Prve prognoze za javnost objavljene su u Engleskoj 1861. Sredinom XX. st. proširuje se mreža meteoroloških postaja, rabe se sve točniji instrumenti, meteorološki baloni i meteorološki sateliti, elektronička računala omogućuju obradbu velikoga broja podataka i primjenu numeričkih metoda na rješavanje diferencijalnih jednadžbi dinamike fluida i termodinamičkih jednadžbi u modelima za vremensku prognozu.
Prve službene meteorološke postaje u Hrvatskoj osnovane su u Dubrovniku (1851), Staroj Gradiški i Zagrebu (1853), Zadru (1854), Korčuli (1855), Visu (1857), Hvaru (1858), Osijeku, Splitu i Varaždinu (1859), Rijeci (1860), a do 1900. osnovano je 168 postaja. Najstarija postaja s neprekidnim meteorološkim motrenjima u Hrvatskoj je Zagreb-Grič (od 1861), koje je prvi ravnatelj bio Ivan Stožir. Meteorološki stup na Zrinjevcu u Zagrebu postavljen je 1884., a meteorološki stup nedaleko od ulaza u Gradsko šetalište u Varaždinu postavljen je 1911. Od 1901. sve postaje na području tadašnje banske Hrvatske bile su pod nadzorom Meteorološkog opservatorija Zagreb-Grič, kojega je upravitelj bio Andrija Mohorovičić. Današnji Državni hidrometeorološki zavod osnovan je 1947. kada je ujedinjena mreža meteoroloških i hidroloških postaja u Hrvatskoj pod nazivom Uprava hidrometeorološke službe pri Vladi NRH.
Podjela meteorologije
Dinamička meteorologija bavi se utvrđivanjem zakonitosti atmosferskih procesa, sinoptička meteorologija prognozom vremena, klimatologija prosječnim stanjem atmosfere i klimom različitih krajeva, biometeorologija utjecajima atmosfere na biljni i životinjski svijet, mikrometeorologija istraživanjem prizemnoga sloja atmosfere, a aerologija i aeronomija bave se istraživanjem viših slojeva atmosfere.
Primjenom meteoroloških zakonitosti za unaprjeđenje pojedinih grana ljudske djelatnosti razvila se zrakoplovna meteorologija (osiguranje i zaštita zračnoga prometa), pomorska meteorologija (u vezi s pomorskom navigacijom), agrometeorologija (u vezi s poljoprivredom), radarska meteorologija (istraživanje stanja atmosfere, u prvom redu oblaka, oborina i vjetra) i dr. Fizička meteorologija u užem smislu dijeli se na atmosfersku optiku, znanost o atmosferskom elektricitetu, atmosfersku akustiku i dr.; osim toga istražuje i pojave zračenja, isparavanja, mikrofiziku oblaka (postanak oblaka i oborina).
Područja istraživanja
Glavna su područja istraživanja u meteorologiji: struktura i sastav atmosfere, transformacije različitih oblika energije u atmosferi kojima je glavni izvor energija izravnog ili neizravnoga Sunčeva zračenja toplinski režim i ponašanje vodene pare u atmosferi, opća cirkulacija atmosfere i problemi u vezi s gibanjem zraka, problemi kratkoročne i dugoročne prognoze vremena, klimatske promjene i dr.
U širem smislu, meteorologija se bavi i proučavanjem atmosfera drugih planeta.
