prognoza (grč. πρόγνωσις: prethodno znanje).
1. Općenito, procjena budućih zbivanja na temelju poznatih pokazatelja; predviđanje.
2. U meteorologiji, znanstveno utemeljeno predviđanje vremenskih prilika. Kratkoročne vremenske prognoze donose se obično na tri dana, srednjoročne za razdoblje od tri do sedam dana, a dugoročne za razdoblje dulje od 10 dana, npr. za jedan mjesec ili godišnje doba. Osim toga postoje i specijalne vremenske prognoze, koje se daju za posebne namjene, kao i neposredni izgledi za razvoj vremena od samo nekoliko sati unaprijed. O duljini prognoziranoga razdoblja ovisi i sadržaj vremenske prognoze: kratkoročne prognoze sadrže razvoj vremena i, u pravilu, vrijednosti prognoziranih meteoroloških elemenata na određenom području te imaju vrlo visok stupanj uspješnosti. Srednjoročne vremenske prognoze su općenite i u pravilu grubo naznačuju karakter vremena. Dugoročne vremenske prognoze sadrže značajke vremena izražene odstupanjem meteoroloških elemenata od srednjih vrijednosti za promatrano razdoblje i područje. Specijalne vremenske prognoze npr. za potrebe zrakoplovstva predviđaju razvoj vremenskih prilika na određenim visinama, za potrebe pomorstva uz meteorološke elemente uključuju i stanje mora na određenom akvatoriju, dok se za potrebe vojske, privrede i prometa u vremenskim prognozama specificiraju meteorološki elementi značajni za odvijanje planiranih aktivnosti. Posljednjih desetljeća vremenske prognoze osnivaju se ugl. na rezultatima numeričkih prognostičkih modela stanja atmosfere. (→ sinoptička meteorologija)
3. U medicini, prognoza bolesti, predviđanje, odn. procjena vjerojatnoga tijeka, trajanja i ishoda bolesti u nekoga bolesnika. Obično se temelji na poznavanju uobičajenoga tijeka te bolesti u drugih bolesnika, na procjeni općega stanja, mogućih drugih istodobnih bolesti te na dotadašnjem učinku poduzetoga liječenja bolesnika o kojem je riječ. Često ovisi i o dobi bolesnika, o spolu i drugim okolnostima.