Maslow [mæ'slou], Abraham Harold, američki psiholog (New York, 1. IV. 1908 – Menlo Park, California, 8. VI. 1970). Podrijetlom iz obitelji židovskih doseljenika. Psihologiju je diplomirao (1931) i doktorirao (1934) na Sveučilištu Wisconsin u Madisonu. Radio je kao asistent Edwarda Leeja Thorndikea na Sveučilištu Columbia u New Yorku (1935–37) pa bio istraživač i profesor na Brooklyn Collegeu (1937–51) i Sveučilištu Brandeis u Walthamu (1951–69). Isprva je bio pristaša biheviorizma, potom se, došavši u doticaj s holistički orijentiranim psiholozima i psihoanalitičarima (Karen Horney, Max Wertheimer, Erich Fromm, Alfred Adler), priklonio pozitivističkim stajalištima i postao jedan od glavnih pokretača holističkoga pristupa i humanističke psihologije u SAD-u. Čovjeka je smatrao slobodnim, dinamičkim i kreativnim bićem koje ima sposobnost izbora, mišljenja i introspekcije, a ponašanje mu je motivirano hijerarhijski organiziranim potrebama u pet razina (zadovoljenjem potreba nižega reda, čovjek se može baviti višim potrebama). Ljudske potrebe se, prema Maslowu, mogu prikazati hijerarhijski: na dnu su temeljne fiziološke potrebe (hrana, voda, kisik, san), iznad njih su potrebe za sigurnošću (od fizičke opasnosti, ugrožavanja privatnosti, ekonomske nestabilnosti ili izbjegavanje boli), još više su socijalne potrebe (potreba za ljubavlju i pripadanjem), potom potrebe za (samo)poštovanjem i društvenim statusom, dok je na najvišem mjestu potreba za samoaktualizacijom. Povezivao je pojam osobnoga razvoja s poboljšanjem i napretkom društva; samoaktualizirani pojedinac svjesno i konstruktivno sudjeluje u humanizaciji i transformaciji sadašnjosti. Tim je idejama utjecao i na područja odgoja i obrazovanja, sociologije, ekonomije, politike i medicine. Maslowljevi kritičari isticali su pak problem hijerarhijske strukture (npr. pojedinci mogu težiti za samoaktualizacijom iako im potrebe za sigurnošću nisu zadovoljene), kao i nemogućnost objektivnoga mjerenja postojanja potrebe i njezina zadovoljenja. Glavna djela: Motivacija i ličnost (Motivation and Personality, 1954), Prema psihologiji bivanja (Toward a Psychology of Being, 1962), Religije, vrijednosti i vrhunska iskustva (Religions, Values and Peak-Experiences, 1964), Krajnji dosezi ljudske prirode (The Farther Reaches of Human Nature, 1971).
