Thorndike [ϑɔ:'ɹndaik], Edward Lee, američki psiholog (Williamsburg, Massachusetts, 31. VIII. 1874 – Montrose, New York, 9. VIII. 1949). Psihologiju je diplomirao na sveučilištu Harvard 1897. te doktorirao 1898. na sveučilištu Columbia gdje je predavao 1899–1940 (kao redoviti profesor od 1904), a 1941. izabran je u zvanje profesor emeritus. Bio je jedan od prvih zastupnika biheviorizma. Isprva se bavio ispitivanjem inteligencije i učenja kod životinja, u koju je svrhu uveo nova pomagala: labirint i posebnu problemsku kutiju koju je sam konstruirao. Smatrao je da se učenje odvija pod utjecajem uzroka i posljedica te je poznat njegov zakon učinka, prema kojem se održavaju one reakcije koje dovode do neke pozitivne posljedice, a gube one posljedica kojih je negativna. Poslije je istraživao učenje kod ljudi; njegova teorija učenja temelji se na asocijativnoj teoriji (podražaj – reakcija), odn. konceptu učenja putem pokušaja i pogrešaka (konekcionizam). Zauzimao se za uporabu znanstvenih metoda u psihologiji, mjerenje i kvantitativnu analizu podataka, među prvima bavio se i mnogim pitanjima koja danas obuhvaća psihologija obrazovanja te je utjecao na razvoj znanstvenoga pristupa u obrazovanju. Važnija djela: Uvod u teoriju psihičkih i socijalnih mjerenja (An Introduction to the Theory of Mental and Social Measurements, 1904), Životinjska inteligencija (Animal Intelligence, 1911), Psihologija obrazovanja (Educational Psychology, I–III, 1913–14), Temelji učenja (The Fundamentals of Learning, 1932), Čovjek i njegova djela (Man and His Works, 1943). Bio je predsjednik Američkoga društva psihologa 1912–13. i član Nacionalne akademije znanosti SAD-a od 1917. te Američke akademije umjetnosti i znanosti od 1934.
