Wertheimer (njem. izgovor [ve:'ɹthaiməɹ]), Max, češko-njemački psiholog (Prag, 15. IV. 1880 – New Rochelle, SAD, 12. X. 1943). Profesor na sveučilištima u Berlinu i Frankfurtu, od 1933. na New School for Social Research u New Yorku. Jedan od utemeljitelja geštaltizma ili geštalt-psihologije. Wertheimer je 1910. započeo istraživanja tzv. phi-fenomena. Istraživanja, koja je nastavio s K. Koffkom i W. Köhlerom, dovela su do teorije prema kojoj je percepcija okoline cjelovita, a ne jednostavan zbroj pojedinih dijelova ili elemenata, te su objavljena 1912. u Zeitshrift für Psychologie. Ta teorija, nastala u području vidne percepcije, prihvaćena je kao valjana i produktivna i u drugim područjima percepcije (sluh, dodir itd.), kao i u drugim granama psihologije. Djela: Tri rasprave o teoriji oblika (Drei Abhandlungen zur Gestalttheorie, 1925), Produktivno mišljenje (Productive Thinking, 1945) i dr.
