logaritamske tablice, tablice s pomoću kojih se mogu odrediti približne vrijednosti logaritama brojeva. Služile su za olakšavanje i ubrzavanje računanja. U širem smislu, obuhvaćale su i tablice za određivanje antilogaritama, vrijednosti trigonometrijskih funkcija, vrijednosti eksponencijalnih funkcija, kvadrata, kubova, kvadratnih i kubnih korijena, recipročnih vrijednosti brojeva. Prve logaritamske tablice izradio je John Napier (1614), a sadržavale su prirodne logaritme iako Eulerov broj još nije bio otkriven. Henry Briggs objavio je (1617) tablice koje su sadržavale dekadske logaritme brojeva od 1 do 1000 (logaritam jedinice bio je nula). Johannes Kepler objavio je (1624) svoju verziju logaritamskih tablica, a upotreba logaritama omogućila mu je da relativno brzo završi višegodišnji rad na sastavljanju Rudolfinskih tablica. Logaritamske su tablice tijekom vremena postajale sve veće i točnije i objavljivale su se dok ih kalkulatori i računala nisu istisnuli iz uporabe.
Određivanje logaritma
Ako se dekadski logaritam napiše u obliku decimalnoga broja, dijelovi logaritma određuju se na različite načine. Mantisa je dio logaritma iza decimalnoga zareza, koji se očitava iz logaritamske tablice. Karakteristika logaritma dio je logaritma ispred decimalnoga zareza, koji se određuje s pomoću jednostavnih pravila: ako je broj kojemu se traži logaritam veći od jedan, karakteristika njegova logaritma za jedinicu je manja od broja znamenaka ispred decimalnoga zareza, npr. za log 222 i log 333 karakteristika je 2, za log 4440 karakteristika je 3. Primjerice, karakteristika broja 111 je 2, mantisa zapisana u tablici je 0453, pa je log 111 = 2,0453. Brojevi koji se od zadanoga broja razlikuju 10n puta imaju različitu karakteristiku, ali jednaku mantisu, npr. log 1110 = 3,0453, log 111 000 = 5,0453, tako da se ograničen broj mantisa u tablici može višestruko iskoristiti.
