Kurili (ruski Kuril’skie ostrova/Курильские острова [kur’i'l’sk’ii ɐstrɐva'], japanski Chishima Retto [čišima ret:o:]), otočni niz u sjevernome dijelu Tihoga oceana, između Hokkaida i Kamčatke, pripada Sahalinskoj oblasti Rusije; obuhvaća 11 500 km² s 19 576 st. (2010; većinom Rusi). Protežu se u duljini od 1200 km i razdvajaju Ohotsko more od Tihoga oceana. Sastoje se od 56 otoka (najveći Paramušir, Onekotan, Simušir, Urup, Iturup, Kunašir) vulkanskoga podrijetla (38 aktivnih vulkana). Česti su potresi i tsunami. Prosječna visina 500 do 1000 m (najviši vulkan Alaid 2339 m, na otoku Atlasova). Zime su hladne i snježne, ljeta svježa i vlažna; jaki vjetrovi, česte magle. Izvori vruće vode. Otoci i okolni akvatorij bogati su morskom faunom. Ribarstvo, industrijska preradba ribe; na južnim otocima šumarstvo. Veća su naselja Kurilsk, Južno-Kurilsk i Severo-Kurilsk.
Prvi stanovnici bili su Ainu, a prvi Europljanin koji je došao do Kurila bio je nizozemski pomorac Maarten Gerritszoon de Vries 1643. Japan je u XVII. stoljeću proglasio formalnu vlast nad južnim Kurilima (od Iturupa prema jugu), dok se od XVIII. stoljeća na otoke sjeverno od Iturupa naseljavaju Rusi. Rusija i Japan su 1855. podijeli otočje; južni su Kurili pripali Japanu, a sjeverni Rusiji; sprazumom iz 1875. Rusija je prepustila Japanu sve Kurile u zamjenu za japansko odricanje od Sahalina. Na osnovi zaključaka Jaltske konferencije (11. II. 1945), SSSR je nakon kapitulacije Japana (2. IX. 1945) zauzeo Kurilske otoke i južni Sahalin. Oko 17 000 Japanaca, naseljenih na Kurilima, bilo je protjerano. Mirovnim sporazumom sa SAD-om i drugim državama (8. IX. 1951), koji SSSR nije potpisao, Japan se morao odreći zahtjeva za povratom Kurilskih otoka. U sovjetsko-japanskim odnosima to je pitanje ostalo otvoreno, jer je Japan zahtijevao južne Kurilske otoke – otočje Habomai te otoke Kunashiri (ruski Kunašir), Shikotan (ruski Šikotan) i Etorofu (ruski Iturup). Te otoke Japan naziva Sjevernim teritorijima. Moskovskom deklaracijom (19. X. 1956), kojom je započela normalizacija sovjetsko-japanskih odnosa, SSSR je pristao Shikotan i Habomai ustupiti Japanu nakon potpisivanja mirovnoga sporazuma. Nakon što je Japan sa SAD-om ugovorio zajedničku obranu (u siječnju 1960), SSSR je potpisivanje mirovnog ugovora s Japanom uvjetovao povlačenjem američke vojske s japanskog teritorija. Zbog japanskog ribolova oko južnokurilskih otoka bili su česti pomorski incidenti. Potkraj 1976. SSSR je proglasio ribolovnu zonu široku 200 nautičkih milja, pa je japanski ribolov ograničen. Nakon raspada SSSR-a (1991), Rusija je ukinula ograničenje japanskih posjeta južnokurilskim otocima te je pristala postupno ih demilitarizirati. Na pregovorima s Rusijom u drugoj polovici 1990-ih, Japan je neuspješno zahtijevao južne Kurile. Zbog teških životnih prilika, mjesne južnokurilske vlasti tražile su veće povezivanje s Japanom. Godine 1996. referendumom je izražena i spremnost na pripojenje otokâ Japanu, što je središnja vlast odbila, a 1998. bila je pokrenuta mjesna inicijativa da se otoci dugoročno iznajme Japanu. Početkom 2000-ih južnokurilski otoci su i dalje bili prepreka za formalno potpisivanje mirovnoga sporazuma Rusije i Japana.
