Hokkaido [hokaido:] (do 1868. Yeso i Yezo), najsjeverniji (od jap. hōku: sjever, kai: more i dō: zemlja, tj. zemlja sjevernoga mora) od 4 glavna japanska otoka; 77 985 km² (s okolnim otocima 83 457 km²), 5 437 988 st. (2014), od toga oko 25 000 Ainua (prastanovnika japanskih otoka). Leži između Japanskoga mora na zapadu, Ohotskoga mora na sjeveru i Tihog oceana na istoku i jugu. Gorovit je (Asahi, 2291 m), s nekoliko aktivnih vulkana (Usu, Komagatake, Tokachi Akan, Io ili Shiretoko-Iwo-zan i dr.). Poluotok Shiretoko i okolno more uvršteni su 2005. na UNESCO-ov popis svjetske prirodne baštine. Klima je pod utjecajem monsuna i hladnih morskih struja; srednja zimska (siječanj) temperatura iznosi –1,2 °C (Sapporo), srednja ljetna (srpanj) 20,6 °C. Godišnja je količina oborina 750 do 1500 mm; snijeg pada od listopada do travnja. Bogata je mreža riječnih tokova; glavna je rijeka Ishikari (268 km), a njezina je dolina gospodarski najznačajniji dio otoka (električna energija, nekoć veliki rudnici sumpora). Oko 60% područja zauzimaju šume. Razvijena je proizvodnja drva i industrija papira. Samo je 15% od ukupne površine obradivo tlo. Uzgaja se šećerna repa (100% japanske proizvodnje), krumpir, grah, žitarice (riža, pšenica, kukuruz i dr.), soja, različito povrće i dr.; uzgoj svinja i goveda; ribarstvo. Rudnici ugljena, rude željeza, kroma i mangana uglavnom su zatvoreni, a iskorištavaju se bogata ležišta nafte i plina (Yufutsu). Na otoku su velike čeličane i željezare; razvijena je također metalna i prehrambena industrija (tvornice ribljih konzerva). Glavni grad Sapporo industrijsko je, trgovačko i turističko središte otoka. Važne su luke Hakodate (brodogradilišta), Muroran, Tomakomai i Otaru. Hokkaido je od 1988. željezničkim tunelom Seikan (53,8 km) ispod morskoga prolaza Tsugaru povezan s otokom Honshuom. Glavna je zračna luka New Chitose kraj Sapporoa. Intenzivnija japanska kolonizacija otoka započela je nakon 1868.
