Kirgistan (kirgiski Kyrgyzstan/Кыpгызстaн, Kyrgyz Respublikasy/Кыргыз Республикасы), država u jugoistočnom dijelu središnje Azije; obuhvaća 199 949 km². Na sjeveru i sjeverozapadu graniči s Kazahstanom (1051 km), na jugozapadu s Uzbekistanom (1099 km), na jugu s Tadžikistanom (8870 km), a na jugoistoku s Kinom (858 km).
Prirodna obilježja
Kirgistan je planinska zemlja; čak je 94% površine iznad 1000 m, a 41% iznad 3000 m (prosječna je visina 2750 m). Cijelim područjem pružaju se planinski lanci Tien Shana (kirgiski Tengir-Too), kojega se vrhunci na istoku, na granici s Kinom, izdižu do 7439 m (Vrh pobjede; kirgiski Žengiš čokusu). Odande se planinski lanci Tien Shana račvaju prema zapadu i jugozapadu, stvarajući paralelne lance duge oko 400 km. Najviši su Kakšaal-Too na jugoistoku, Talas i Kirgiz (Kyrgyz) na sjeveru i sjeverozapadu te Kungej Alatau (Kyngöj Ala-Too) na sjeveroistoku; na jugozapadu Tien Shan prelazi u visokoplaninske lance Pamira – Trans-Alaj ili Čong-Alaj (Lenjinov vrh, kirgiski Lenin čokusu, 7134 m, na granici s Tadžikistanom, drugi je po visini u Kirgistanu) i Turkestan (Tyrkstan). Lanci su međusobno odvojeni širokim riječnim dolinama i kotlinama (doline rijeka Ču i Talas, Ferganska dolina), od kojih su neke ispunjene slanim jezerima bez otjecanja (Isik-Kulj). Kirgistan se nalazi u području čestih i jakih potresa.
Klima je kontinentalna, s velikim razlikama u temperaturi. U nizinama srednja temperatura u siječnju iznosi –4 do –6 °C, a u srpnju 16 do 24 °C; u gorju je srednja temperatura u siječnju između –14 i –20 °C, a u srpnju 8 do 12 °C. Godišnja količina oborina razmjerno je malena; u sjevernim i zapadnim dijelovima iznosi 600 do 1000 mm, u središnjim kotlinama i dolinama 180 do 300 mm, a u zavali jezera Isik-Kulj 100 mm. Najviše oborina padne početkom ljeta.
Najdulja je rijeka Narin (Naryn; 535 km), a ostale su Ču (Čuj; 221 km), Čatkal, Talas i dr. Oko 75% rijeka otječe prema susjednim državama; najviše ih pripada porječju Sir-Darje (Narin i dr.). Mnoge rijeke koriste se za natapanje (Ču, Talas, Narin i dr.). Od približno 2000 jezera u Kirgistanu, najveća su Isik-Kulj (Ysyk-Köl; 6236 km²) i Son-Kulj (Song-Köl; 275 km²). Jezera su uglavnom tektonskoga podrijetla; čak 84% jezera nalazi se na visini od 3000 do 4000 m. Više od 8000 ledenjaka prekrivaju 8169 km² ili 4,2% površine. Većina ledenjaka nalazi se na krajnjem istoku zemlje.
U području do 1500 mm prevladava pustinjska, polupustinjska i stepska vegetacija. Na visinama između 1500 i 4000 m prevladava suha planinska stepa, koja prelazi u subalpske i alpske pašnjake. Šume prekrivaju oko 3,2% površine.
Stanovništvo
Prema popisu iz 2009. god. u Kirgistanu živi 5 362 793 st., a prema procjeni za 2014. god. 5 776 570 st. Od 1926. broj stanovnika povećao se za 4,4 milijuna ili 5,4 puta. Prosječna je gustoća naseljenosti 28,9 st./km². Više od 80% stanovništva živi u međuplaninskim kotlinama i riječnim dolinama te u planinskome podnožju. Najgušće je naseljen industrijski kraj doline rijeke Ču i područja Oša i Žalal-Abada. U Kirgistanu živi više od 90 naroda; najbrojniji su Kirgizi (71,0% 2009., naprama 52,4% 20 godina ranije), Uzbeci (14,3%), Rusi (7,8%, 2009., a 21,5% prije raspada SSSR-a, 1989), Dungani (1,1%), Ujguri (0,9%), Tadžici (0,9%) i dr. Službeni su jezici kirgiski i ruski. Stanovnici su pretežito muslimani suniti (70% stanovništva, 1997), a ima i pravoslavaca (6%) i dr. Broj stanovnika postupno se povećava; 1926. na području Kirgistana živjelo je 993 000 st., 1959. god. 2 066 000 st., 1989. god. 4 258 000 st., a 1999. god. 4 823 000 st. U razdoblju 2008–12. porast broja stanovnika iznosio je prosječno 1,34% ili 13,4‰ godišnje (2,2% u razdoblju 1979–89), što je rezultat visokoga prirodnog priraštaja (19,4‰, 2008–12) i iseljivanja, koje je bilo najjače početkom 1990-ih (uzrokovano raspadom Sovjetskog Saveza). Nakon 1993., kada je razlika između iseljenih i useljenih stanovnika iznosila čak 120 600, iseljivanje se smanjuje (razlika je 2008–12. iznosila 33 000 st. prosječno godišnje). Najviše se iselilo Rusa (2009. bilo je 496 975 Rusa manje nego 1989) i Ukrajinaca (86 733). Prirodni priraštaj iznosi 21,1‰ (2012; 13,2‰ u 2001), natalitet 27,6‰, mortalitet 6,5‰, a smrtnost dojenčadi 20,0‰ (2012). Iako polako stari, stanovništvo je još uvijek mlado; u dobi je do 14 godina 30,8% stanovništva (35,9%, 2001), od 15 do 64 godine 64,9%, a starije je od 65 godina 4,3% stanovništva (2013). Očekivano trajanje života za žene rođene 2012. iznosi 74,1 godinu, a za muškarce 66,1 godinu. Ekonomski je aktivno 2 496 800 st., od čega je 8,4% nezaposleno (2012). U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu radi 30,1% zaposlenog stanovništva, u rudarstvu, industriji i građevinarstvu 19,5%, a u uslužnim djelatnostima 50,4% (2012). Glavni je i najveći grad Biškek (prije Frunze; 890 600 st., 2013). Ostali su veći gradovi Oš (234 300 st., 2013), Žalal-Abad (Džalal-Abad, Jalal-Abad; 89 004 st., 2009), Karakol (prije Prževaljsk; 63 377 st.) i Tokmok (ruski Tokmak; 53 231 st.). U gradovima živi 33,6% stanovništva (2012; 38,2% u 1989).
Gospodarstvo
Ekonomskim reformama nakon neovisnosti (1991) gospodarstvo se liberalizira, državna poduzeća i banke su privatizirani (znatnim dijelom prodani ulagačima iz Europske unije, SAD-a i Kine), te je potkraj 1998. Kirgistan primljen u Svjetsku trgovinsku organizaciju. U početnome tranzicijskom razdoblju BDP je smanjen s 2,6 milijarda USD (1990) na 1,2 milijarde USD (1999); potom je slijedio postupni rast te je BDP uvećan na 7,7 milijarda USD (2017), odnosno na 8,2 milijarde USD (2018). Udjel siromašnoga stanovništva smanjen je s 39,9% (2006) na 22,4% (2018). Stopa nezaposlenosti je 6,3% (2019). Godine 2019. ostvaren je BDP u vrijednosti od 8,4 milijarde USD; BDP po stanovniku je oko 1300 USD. U sastavu BDP-a (2017) vodeći je uslužni sektor (54,2%), a slijede industrijski (31,2%) i poljoprivredni (14,6%). U poljoprivrednoj su ponudi pamuk, krumpir, grožđe, duhan, orah i dr., znatan je uzgoj ovaca i goveda. Uz rudarstvo i metalnu industriju (zlato, živa, bakar, uranijeve rude) razvijenije su tekstilna, prehrambena i građevinska industrija. Godine 2018. vrijednost izvoza bila je oko 2,7 milijarda USD, a uvoza 8,6 milijarda USD. Približno polovicu izvoza čini zlato, a ostalo su razne rude i minerali, pamuk, vuna, odjeća, meso i dr. Uvozi najviše naftne derivate i plin, kemikalije, vozila, strojeve i opremu, obuću, prehrambene proizvode i dr. Prema udjelu u izvozu vodeći su partneri Velika Britanija (49,2%), Rusija (14,4%), Kazahstan (13,2%), Uzbekistan (5,3%) i Turska (3,8%). Najviše uvozi iz Kine (52,5%), Rusije (19,4%), Kazahstana (7,8%), Turske (4,3%) i Uzbekistana (2,9%). Gospodarski su važne doznake zaposlenih u inozemstvu (uglavnom u Rusiji i Kazahstanu); najveće su bile 2018. kada su iznosile 2,6 milijarda USD (2019. su 2,4 milijarde USD). Veličina je javnoga duga 54% BDP-a (2019).
Promet
Zbog planinskog reljefa prometna je mreža slabo razvijena. Kirgistan ima 34 000 km cesta (2007) i 417 km željezničkih pruga (2011). Na sjeveru zemlje željeznička pruga iz Kazahstana (Taraz) prolazi kroz Biškek do Balykčyja (prije Ribače i Isik-Kulj) na jezeru Isik-Kulj. Gradovi na rubu Ferganske doline povezani su sa željezničkom mrežom Uzbekistana. Te dvije pruge (sjeverna i južna) nisu međusobno povezane. Glavne su cestovne prometnice istočnopamirski krak, Biškek–Oš i cesta koja ide od Biškeka oko jezera Isik-Kulj i nastavlja se za Almaty (Kazahstan). Međunarodne su zračne luke u Biškeku (Manas) i Ošu. Plovidba se odvija jezerom Isik-Kulj i nekim rijekama. Duljina unutarnjih plovnih putova iznosi 466 km.
Novac
Novčana je jedinica som (C, KGS); 1 som = 100 tyiyna.
Povijest
Sredinom I. tisućljeća pr. Kr. u Kirgistanu su živjela iranska nomadska plemena Saka, a od III. st. pr. Kr. plemena Usuna, možda turkijskog podrijetla. Pradomovina Kirgiza bila je na području gornjega Jeniseja, gdje su živjeli već u II. st. pr. Kr. pod svojim kanovima ili kaganima. Od VI. st. na područje Kirgistana doseljavaju se turkijska plemena, koja oko 550. utemeljuju Turski (Turkijski) Kaganat, koji se 603. podijelio na istočni i zapadni dio. Zapadnoturkijski Kaganat bio je od polovice VII. st. podložan Kinezima, koje su početkom VIII. st. porazili Turgeši. Područjem su polovicom VIII. st. zavladali Ujguri (Ujgurski Kaganat), potom je pod vlašću država Karahanida (kada se proširio islam) i Kara-Kitajaca, a od početka XIII. st. Mongola. U XVI. st. dovršeno je stvaranje kirgiskoga naroda iz turkijskih i mongolskih plemena. Tijekom XVI. i XVII. st. bili su u vojno-političkom savezu sa srodnim Kazasima. U XVIII. st. Kirgizi su priznavali vlast Džungarsko-Ojratskoga Kanata, a od 1758. Kine, kada dolazi do sukoba s Kazasima oko teritorija. Nakon dugih borba, u prvoj četvrtini XIX. st. podjarmili su ih kanovi Kokanda. U borbi protiv njih, Kirgizi su od kraja XVIII. st. povremeno tražili rusku pomoć, pa su, nakon likvidacije Kokandskoga Kanata 1876., ti dijelovi Kirgistana bili pripojeni Rusiji. Do 1917. bili su u sastavu Turkestanskoga generalnoga gubernatorstva. Godine 1916. Kirgistan je bio zahvaćen velikim proturuskim ustankom koji je buknuo u srednjoj Aziji. Nakon pobjede Listopadske revolucije grad Biškek (s većim brojem radnika) postao je središte revolucionarnih zbivanja u srednjoj Aziji. Sredinom 1918. proglašena je u Kirgistanu sovjetska vlast, ali su borbe protiv nje trajale sve do 1920. Godine 1924. bila je osnovana Karakirgiska Autonomna Oblast, preimenovana 1925. u Kirgisku Autonomnu Oblast, a 1926. u Kirgisku Autonomnu Sovjetsku Socijalističku Republiku u sastavu Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike. Godine 1936. postala je Kirgiska Sovjetska Socijalistička Republika.
U sovjetskom razdoblju nakon II. svjetskog rata, Kirgistan je bio naseljavan stanovništvom ruskoga podrijetla (1979. u ukupnom stanovništvu bilo je oko 48% Kirgiza, 26% Rusa, 12% Uzbeka i dr.). Tijekom raspada Sovjetskoga Saveza, u lipnju 1990. izbili su sukobi između Kirgiza i Uzbeka (u području grada Oša), s više od 200 poginulih. Razdoblje komunističke vlasti okončano je u listopadu 1990. kada je predsjednikom postao Askar Akajev. Republika je proglašena 15. XII. 1990., a neovisnost 31. VIII. 1991. Na predsjedničkim izborima 1995. i 2000. ponovno je pobijedio Akajev; 1996. proširio je predsjedničke ovlasti i uveo autoritarni režim. S Rusijom i ostalim bivšim sovjetskim republikama Kirgistan je nastavio suradnju kroz Zajednicu Neovisnih Država (ZND), kojoj je pristupio 21. XII. 1991. U prvim godinama neovisnosti iz Kirgistana se dijelom iselilo slavensko stanovništvo (Rusi, Ukrajinci) te dio njemačke manjine, tj. povoloških Nijemaca koji su 1941., pod Staljinovim režimom, bili protjerani u Kirgistan (područja naseljena Nijemcima dobila su lokalnu i kulturnu samoupravu početkom 1992). Tijekom 1990-ih političku stabilnost opterećivale su povremene napetosti između Uzbeka i Kirgiza te spor oko dijelova granice s Uzbekistanom i Tadžikistanom. Sporazum o kolektivnoj sigurnosti potpisan je 1992. s Rusijom, Armenijom, Kazahstanom i Tadžikistanom. U lipnju 1994. Kirgistan je pristupio programu NATO-a (Partnerstvo za mir), a s Rusijom je u srpnju 1994. ugovorio vojnu suradnju (ruske snage angažirane su u nadzoru kirgistanskih granica). U travnju i svibnju 1994. Kirgistan je s Kazahstanom i Uzbekistanom ugovorio zajedničko ekonomsko područje i sigurnosnu suradnju; sporazum o postupnoj ekonomskoj integraciji s Rusijom, Bjelorusijom i Kazahstanom potpisao je 29. III. 1996. S Kinom je sporazum o pograničnoj sigurnosti potpisan u travnju 1996. Tijekom 1999–2001. povremeno su bili pogoršavani odnosi s Kazahstanom i Uzbekistanom zbog problema u opskrbi ugljenom, plinom, vodom i dr. (optuživali su Kirgistan zbog smanjivanja dotoka vode). Godine 1999. i 2000. više mjeseci trajali su sukobi kirgistanskih snaga i gerilaca Islamskoga pokreta Uzbekistana, koji su se iz Tadžikistana preko teritorija Kirgistana prebacivali u uzbekistansku Fergansku dolinu. Od kraja 2001. Kirgistan logistički podržava vojnu intervenciju SAD-a i saveznika u Afganistanu preko zrakoplovne baze Manas. Godine 2003. Rusiji je dopustio uporabu vojne zrakoplovne baze Kant. U nemirima početkom 2005. Akajev je srušen s vlasti. Za predsjednika je izabran Kurmanbek Bakijev (Bakiev; premijer 2000–02); reizabran je 2009. uz oporbene prosvjede (učvrstio savezništvo s Rusijom i uspostavio autoritarni režim). Srušen je s vlasti u prosvjedima 2010., kada je uspostavljena prijelazna vlada. U etničkim sukobima 2010. bilo je oko 2000 ubijenih (uglavnom Uzbeka; izbjeglo ih je više od 100 000). Nakon pobjede na predsjedničkim izborima, od prosinca 2011. predsjednik je Almazbek Atambajev (Atambaev; unapređuje odnose s Turskom i Rusijom, najavljuje okončanje američke vojne prisutnosti). S Rusijom je 2012. dogovoren novi zakup vojne baze Kant (na 15 godina), dok je ugovor o uporabi baze Manas za potrebe SAD-a okončan 2014. Na predsjedničkim izborima u listopadu 2017. pobijedio je bivši premijer (2016–17) Sooronbaj Žeenbekov (Džeenbekov); predsjednik je postao u studenome 2017. Političku nestabilnost i sukobe izaziva zatvaranje prijašnjega predsjednika Atambajeva u kolovozu 2019 (u lipnju 2020. osuđen je zbog korupcije). Novi nemiri i sukobi slijedili su nakon parlamentarnih izbora održanih početkom listopada 2020., kada su prorežimske stranke proglasile pobjedu, a oporba prosvjeduje i traži ponavljanje izbora (Atambajeva su njegove pristaše oslobodili iz zatvora). Pošto je odbio prihvatiti prijedlog parlamenta da za premijera imenuje jednog od oporbenih vođa Sadyra Žaparova (Džaparov), predsjednik Žeenbekov je pod pritiskom prosvjeda podnio ostavku, a Žaparova je parlament potvrdio kao privremenoga predsjednika republike.
Politički sustav
Prema Ustavu od 27. VI. 2010., Kirgistan je unitarna republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednika republike biraju građani izravno za mandat od 6 godina, uzastopno može biti biran dvaput. Predsjednik republike ima široke ovlasti šefa države uključujući imenovanje vlade i drugih visokih državnih dužnosnika. Izvršnu vlast uz predsjednika republike obavlja vlada, koja proizlazi iz parlamenta, ali je za svoj rad odgovorna i parlamentu i predsjedniku republike. Zakonodavnu vlast obavlja jednodomno Vrhovno vijeće (Žogorku Kengeš) sa 120 zastupnika koje izravno biraju građani za mandat od 5 godina. Biračko je pravo opće i jednako za sve građane s navršenih 18 godina života. Najvišu sudbenu vlast, u svojem djelokrugu, imaju Vrhovni sud, Visoki arbitražni sud te Ustavni sud. Država je upravno podijeljena u 7 provincija i 1 grad (Biškek). Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 31. kolovoza (1991).
Političke stranke
Stranka komunista Kirgistana (ruski Partija kommunistov Kyrgyzstana – akronim PKK, kirgiski Kyrgyzstan kommunistterinin partijasy), osnovana 1992., stranka je ljevice. Sljednica je Komunističke partije Kirgistana, vladajuće u sovjetskom razdoblju (1924–91). Osvojivši relativnu zastupničku većinu na izborima 2000., pridružila se 2001. oporbenomu savezu protiv režima Askara Akajeva (na vlasti je do 2005). Na izborima 2007. treća je po broju zastupnika (iza Ak-Žola i SDPK-a) do 2010., kada ne prelazi izborni prag. Socijaldemokratska stranka Kirgistana (ruski Social-demokratičeskaja partija Kyrgyzstana – akronim SDPK, kirgiski Kyrgyzstan social-demokratijalyk partijasy), osnovana 1993 (legalna od 1994), stranka je lijevoga centra. Na izborima 2007. i 2010. druga je po broju zastupnika, a 2015. osvaja relativnu zastupničku većinu. Stranački kandidat Almazbek Atambajev (Atambaev) pobjeđuje na predsjedničkim izborima 2011., a Sooronbaj Žeenbekov na izborima 2017; njihov sukob vodi unutarstranačkim podjelama (2019–20). Članica je Socijalističke internacionale. Ata-Žurt (Domovina), osnovana 2006., stranka je desnice. Na izborima 2010. osvaja relativnu zastupničku većinu (podupirala je povratak svrgnutoga predsjednika Kurmanbeka Bakijeva). Udružila se 2014. sa strankom Respublika, te pod imenom Respublika – Ata-Žurt na izborima 2015. osvajaju drugo mjesto po broju zastupnika (iza SDPK-a); međustranačku suradnju prekidaju 2020. Ak-Žol (Svijetli put), stranka koju je uoči parlamentarnih izbora 2007. osnovao predsjednik republike Kurmanbek Bakijev (Bakiev; na vlasti od 2005). Na izborima u prosincu 2007. stranka osvaja apsolutnu većinu, a politički utjecaj gubi 2010. padom Bakijeva. Respublika (Republika), osnovana 2010., stranka je desnoga centra. Njezin osnivač Ömürbek Babanov, jedan od najbogatijih poslovnih ljudi u državi, bio je premijer 2011–12. i suradnik predsjednika A. Atambajeva (na vlasti 2011–17). Na izborima 2010. četvrta po broju zastupnika. Sa strankom Ata-Žurt bila je udružena 2014–20 (Respublika – Ata-Žurt); na izborima 2015. osvajaju drugo mjesto po broju zastupnika (iza SDPK-a).
