Kazimir III. Veliki, poljski kralj od 1333 (pokrajina Kujavija, 3. IV. 1310 – ?, 5. XI. 1370). Posljednji vladar iz dinastije Pjastovića. Ugovorom u Vyšehradu 1335. odrekao se Šleske i tako uredio teritorijalne sporove s Češkom. Mirom u Kaliszu 1343. dokrajčio borbe s Njemačkim viteškim redom; tim mirom stekao je Kujaviju, ali je izgubio Pomorje. Teritorijalne gubitke na zapadu nastojao je nadoknaditi na istoku (borbe za Galiciju, Podoliju i Voliniju 1340–52). Pitanje nasljedstva na poljskom prijestolju uredio je ugovorima s hrvatsko-ugarskim kraljevima Karlom I. Robertom (1339) i Ludovikom I. Anžuvincem (1355): ako umre bez muških potomaka, muška loza Anžuvinaca stječe pravo na poljsku krunu. Kazimir je nastojao ojačati kraljevsku vlast i provesti centralizaciju; to se odrazilo i u njegovoj zakonodavnoj djelatnosti (Wiślički statut, 1347). Zaslužan je za gospodarsko i prosvjetno uzdizanje zemlje, zbog čega je i prozvan Velikim. Kolonizirao je opustjela i novostečena područja, mnogobrojnim povlasticama poticao osnivanje gradova, razvoj obrta i trgovine (trgovanje s Istokom i crnomorskim lukama), reorganizirao financije i vojsku. Godine 1364. osnovao je u Krakovu sveučilište.