Vladislav I. Łokietek (poljski Władysław I Łokietek [vładɨ'słaf łok’e'tek]), poljski knez i kralj (?, 1260 – Krakov, 2. III. 1333). Pripadnik kujavskoga odvjetka Pjastovića, sin Kazimira Konradowica i unuk Konrada od Mazovije, njegov pridjevak, umanjenica riječi »lakat«, vjerojatno se odnosio na veličinu i značaj njegova nasljednog dijela Kujavije: kao treći od pet sinova bio je od 1267. knez Brześća (Brest) i Dobrzyńa. Nakon smrti starijega brata Leszeka II. Crnoga, krakovskoga (velikoga) kneza, naslijedio je 1288. Sieradz te pokušao 1289. zavladati Krakovom. Pošto se češki kralj Václav II., zauzevši 1291. Krakov te Malu Poljsku, proglasio 1297. i poljskim kraljem, Vladislav je podupro proglašenje krakovskog i velikopoljskog kneza Przemysła II. poljskim kraljem 1295. i oženio Jadwigu Kališku, zavladavši Sandomierzom te, nakon Przemysłove smrti, Łęczycom, Velikom Poljskom i Istočnim Pomorjem, no češke snage porazile su ga i prognale 1300. Na vlast se vratio 1304–06., iskoristivši smrt Václava II. (1305) i Václava III. (1306), a 1306. izabran je za krakovskog kneza. Istočno Pomorje napale su 1307. snage Brandenburške markgrofovije te je u pomoć pozvao Njemački viteški red, koji je 1308–09. to područje pripojio svojoj državi, a Vladislav je, svladavši oporbu malopoljskog plemstva (tzv. pobunu gradonačelnika Alberta 1312) koje je za vladara htjelo priznati češkoga kralja Ivana Luksemburgovca, 1314. zavladao i Velikom Poljskom nakon pobune plemstva i gradova protiv nasljednikâ velikopoljskog kneza Henrika III. Głogówskog iz šleske grane Pjastovića. Time je naposljetku omogućio početak učvršćivanja središnje vlasti nad većinom rascjepkanih poljskih kneževina, a svoj je međunarodni položaj osnažio brakovima kćeri Elizabete Łokietkówne s hrvatsko-ugarskim kraljem Karlom I. Robertom (1320) i sina Kazimira s Aldonom, kćeri litavskoga velikog kneza Gedimina (1325), ratujući protiv Brandenburga 1316–17. i 1326., a protiv Njemačkoga viteškog reda 1327–32 (Poljsko-teutonski rat), uz pomoć kijevskih snaga, izgubivši Kujaviju. Okrunio se za kralja 20. I. 1320. u Krakovu. Umro je i pokopan u krakovskom dvorcu na Wawelu.
