jura (prema gorju Jura), u geološkoj kronologiji Zemlje srednji period mezozoika, nakon trijasa i prije krede (od prije 201,4 do prije 143,1 milijun godina; → kronostratigrafija). Započinje prvom pojavom amonitne skupine s Psiloceras planorbis, a završava blizu prve pojave amonita Berriasella jacobi. Dijeli se na donju (lijas; od prije 201,4 do prije 174,7 milijuna godina), srednju (doger; od prije 174,7 do prije 161,5 milijuna godina) i gornju juru (malm; od prije 161,5 do prije 143,1 milijun godina).
Tijekom jure nastavio se i ubrzao raspad »superkontinenta« Pangea započet u trijasu. Njegovom rotacijom različiti su se dijelovi kretali različitim brzinama i u različitim smjerovima, formirajući riftna korita. Laurazija, sjeverna polovica, razlomila se na Sjevernu Ameriku i Euraziju. Južna polovica Gondvana počela je pucati u srednjoj juri, kada se istočni dio (Antarktik, Madagaskar, Indija i Australija) odvojio od zapadne polovice (Afrike i Južne Amerike). Time je došlo do otvaranja južnog dijela sjevernog Atlantskog oceana, a daljnjim kretanjem Sjeverne Amerike otvorio se i središnji Atlantik. Odvajanjem Grenlanda i Sjeverne Amerike od Europe i Afrike i klizanjem prema zapadu preko dna Tihog oceana došlo je do formiranja Kordiljera Sjeverne Amerike. Orogenetski pokreti potkraj jure poznati su pod nazivima: novokimerijski (Europa), nevadski ili andski (Amerika) i jenšansko boranje A (Azija). Europsko kopno poprimalo je otočni karakter, a između otoka, horstova Hercinida, stvoreni su duboki bazeni: akvitanski, rodanski, anglo-pariški, švapsko-franački i dr. Tijekom gornje jure, euroazijski dio počeo se rotirati i time pokrenuo zatvaranje oceanskog prostora Tetisa. U Gondvani se pukotina između Južne Amerike i Afrike, koja se javila tijekom trijasa, proširila u usko korito nalik današnjem Crvenomu moru koje se u kredi razvilo u južni Atlantik. Veliko korito odvajalo je Antarktiku od južnih dijelova Južne Amerike i Afrike te je duž njega je započelo kretanje Indije prema sjeveru, praćeno izrazitom vulkanskom aktivnošću i izbacivanjem velikih količina bazaltne lave. Odvojeni segmenti Gondvane kretali su se sporo prema sjeveru uz zakretanje čime su pripomogli zatvaranju Tetisa. Započelo je i otvaranje pukotine između Australije i Antarktike. Veći dio današnjih Dinarida bio je u juri pod morem, pa se jurske naslage (vapnenci, dolomiti) mogu naći u gotovo svim našim krajevima.
Klima je tijekom jure bila tropska i suptropska, a takvi su se uvjeti proširili daleko u današnje pojase umjerene klime. Ne postoje dokazi da su polovi bili prekriveni ledenim pokrovima i to je jedan od razloga više razine mora nego tijekom trijasa, što je uzrokovalo poplavljivanje velikih dijelova kontinenata. Među kopnenim biljem isticale su se golosjemenjače, četinjače i palme, te paprati. Osobito je bio bogat morski životinjski svijet. Zabilježena je prisutnost amonita, belemnita, koralja, puževa, školjkaša, ježinaca, hidrozoa, brahiopoda i drugih beskralježnjaka, a od kralježnjaka riba, i to morskih pasa (Acrodus, Hybodus). Važni su bili i gmazovi prilagođeni životu u moru (Ichtyosaurus, Plesiosaurus, morski krokodili). Na kopnu su se isticali veliki gmazovi (dinosauri): veliki biljojedi poput Camarasurusa, Apatosaurusa, Diplodocusa i Brachiosaurusa te veliki mesojedi poput Ceratosaurusa i Torvosaurusa. Tijekom kasne jure razvile su se prve ptice iz malih koelosaurijskih dinosaura. U zraku su dominirali pterosauri, uz zastupljenost kukaca.
