jura, drugo razdoblje mezozoika, nazvano po gorju Jura. Dijeli se na lijas (donja jura), doger (srednja jura) i malm (gornja jura). U juri počinje otvaranje Atlantskog oceanskoga prostora. U području od Sjeverne Amerike, preko Europe, do Azije (Laurazija) zbog transgresije je nastalo epikontinentsko more. Pod morsku površinu dospio je i veći dio južnog kopna Gondvane. U Sredozemlju (Tethys), istočnoj Aziji i duž tihooceanskog oboda nastavilo se dubokomorsko taloženje. Europsko kopno poprimalo je otočni karakter, a između otoka, horstova Hercinida, stvoreni su duboki bazeni: akvitanski, rodanski, anglo-pariški, švapsko-franački i dr. Orogenetski pokreti potkraj jure poznati su pod nazivima: novokimerijski (Europa), nevadski ili andski (Amerika) i jenšansko boranje A (Azija). Klima je u juri bila prilično topla. Ipak postoje stanovite razlike između toplijega sredozemnog i hladnijega (borealnoga) pojasa na sjeveru i jugu Zemlje. Vegetacija je bila bujnija nego u trijasu. Osobito su se isticale golosjemenjače, a važne su bile i papratnjače. Na sjevernoj hemisferi postoje elementi Glossopteris-flore. Od kopnenih životinja prevladavali su gmazovi: od golemih gmazova skupina Dinosauria, a od letećih skupina Pterosauria. Pojavile su se i prve ptice (Archaeopterygiformes). Osobito je bio bogat životinjski svijet jurskoga mora. Bilo je amonita, belemnita, koralja, puževa, školjkaša, ježinaca, hidrozoa, brahiopoda i dr. beskralježnjaka, a od kralježnjaka riba, i to morskih pasa (Acrodus, Hybodus). Važni su bili i gmazovi prilagođeni životu u moru (Ichtyosaurus, Plesiosaurus). Veći dio današnjih Dinarida bio je u juri pod morem, pa se jurske naslage (vapnenci, dolomiti) mogu naći u gotovo svim našim krajevima.
