interferometar

interferometar (interfer[encija] + -metar), instrument koji mehaničke ili elektromagnetske valove izvora prima s pomoću dvaju ili više objektiva (detektora) pa se na zajedničkoj slici povećava moć razlučivanja tj. s pomoću pruga interferencije valova provode se precizna mjerenja. Prvi interferometar primijenio je Thomas Young u pokusu (1805) kojim je istraživao prirodu svjetlosti. Znatan doprinos razvoju interferometara dao je Albert Abraham Michelson: on je s pomoću interferometra (1877) pokušao izmjeriti brzinu svjetlosti, s Edwardom Williamsom Morleyem je (1887) izveo Michelson-Morleyev pokus i dokazao nepostojanje etera. Unaprijedio je i optičke astronomske interforometre kojima je mjerio promjere zvijezda. Polovicom XX. st., po načelima optičke interferometrije, konstruirani su radiointerferometri sastavljeni od dvaju i više radioteleskopa kojima je izbjegnuta gradnja velikih antena i znatno povećano kutno razlučivanje (→ vla; vlbi). Danas se optički interferometri široko rabe za mnoge namjene u spektroskopiji, astronomiji, fizici, geodeziji i drugim znanostima, industriji i dr. Ultrazvučni interferometri omogućavaju precizno određivanje brzina ultrazvuka u tekućinama. Neutronski interferometri primjenjuju se pri istraživanju atomske strukture tvari, atomski interferometri omogućuju najpreciznija mjerenja npr. gravitacijske konstante i konstante fine strukture. (→ atomska interferometrija)