Young [jʌŋ], Thomas, engleski fizičar, liječnik i egiptolog (Milverton, 13. VI. 1773 – London, 10. V. 1829). Doktorirao medicinu (1796) na Sveučilištu u Göttingenu. Godine 1801–04. bio je profesor na Royal Institution u Londonu. Od 1804. djelovao je kao liječnik u Londonu. Objavio je mnoge radove iz fizike, medicine, astronomije, fiziologije, geofizike i arheologije, osobito paleografije. Pokusom (danas Youngov pokus), u kojem je svjetlost nakon prolaska kroz dvije uske pukotine što su djelovale kao dva koherentna izvora svjetlosti, na zaslonu oblikovala pruge interferencije, pokazao je da je svjetlost valne prirode (1801). Kritizirao je čestičnu teoriju svjetlosti, a s pomoću valne teorije svjetlosti razjasnio je ogib i interferenciju svjetlosti. Razvio je metodu određivanja valne duljine svjetlosti mjerenjem širine pruga interferencije. Mikrosvijet i makrosvijet povezao je relacijom: λ = (d sin θ)/m, gdje je d razmak između pukotina, θ kut između zraka nulte (središnje) i mjerene svijetle pruge, m redni broj svijetle pruge brojeno od središnje pruge sa svake strane (m = 0 za θ = 0). Objasnio je kako se oko prilagođava gledanju predmeta na različitim udaljenostima mijenjanjem zakrivljenosti očne leće, opisao astigmatizam i iznio hipotezu kako se sve boje percipiraju s pomoću tri vrste čunjića. U pismu upućenom Dominiqueu Françoisu Aragou postavio je hipotezu o transverzalnoj prirodi valova svjetlosti. Young je dao i radove iz područja fizike čvrstoga stanja, pa se prema njemu modul elastičnosti naziva Youngovim modulom. Bio je član Royal Society od 1794. Američke akademije umjetnosti i znanosti od 1822., francuske Akademije znanosti od 1827. i Kraljevske švedske akademije znanosti od 1828.
