Husein II. (puno ime Husejn bin Talal, arapski al-Ḥusayn bin Ṭalāl [alḥuse'jn bin ṭala:'l]), jordanski kralj (Amman, 14. XI. 1935 – Amman, 7. II. 1999). Iz dinastije Hašimida, naslijedio je 1952. na prijestolju oca Talala, a sljedeće godine preuzeo je kraljevske ovlasti. Afirmirao je neovisnu vanjsku politiku 1956. kada je otpustio britanskoga zapovjednika Arapske legije Johna Glubba, nakon čega je ubrzo došlo i do otkazivanja britansko-jordanskog ugovora od 1948 (godine 1957. posljednje britanske jedinice napustile su Jordan), a 1956–57. kratkotrajno je dopustio unutarnju demokratizaciju. Nakon poraza u ratu s Izraelom u lipnju 1967., izgubio je Zapadnu obalu, nakon čega je mnoštvo palestinskih izbjeglica i vojnika Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) prešlo u Jordan. Nakon više incidenata između pripadnika PLO-a (od kojih su pojedini pozivali na Huseinovo rušenje) i jordanske vojske, u rujnu 1970. protjerao je palestinske oružane postrojbe iz Jordana. Otada je vodio umjerenu politiku, uspostavio bliske veze sa Saudijskom Arabijom te dobre odnose sa SAD-om i Velikom Britanijom, 1988. formalno se odrekao suvereniteta Jordana nad Zapadnom obalom, a nakon 1989. ponovno je dopustio ograničenu demokratizaciju. Odbio je sudjelovanje u napadu na Irak 1990. i nastojao privoljeti Sadama Huseina na povlačenje iz Kuvajta. U listopadu 1994. potpisao je ugovor s Izraelom, kojim su normalizirani međusobni odnosi.
