Hund [hunt], Friedrich, njemački fizičar (Karlsruhe, 4. II. 1896 – Göttingen, 31. III. 1997). Doktorirao je na Sveučilištu u Göttingenu 1922. Radio je na sveučilištima u Göttingenu (1922–27. i 1957–64), Rostocku (1927–29), Leipzigu (1929–46), Jeni (1946–51) i Frankfurtu na Majni (1951–57). Na temelju kvantne mehanike tumačio je molekulske spektre i strukture molekula. S Robertom Sandersonom Mullikenom razvio je metodu molekulskih orbitala za određivanje elektronske strukture molekula i objašnjenje stvaranja kemijske veze. Promatranjem atomskih spektara 1925. uočio je elektronsku konfiguraciju degeneriranih orbitala u osnovnom stanju i oblikovao Hundova pravila kojima je opisao zakonitost popunjavanja elektronskih ljuski s obzirom na elektronski spin. Godine 1926. objasnio je tunelski efekt. Bavio se nuklearnom fizikom, simetrijom u nuklearnim spektrima, fizikom čvrstog stanja, supravodljivošću i astrofizikom. Potkraj karijere bavio se poviješću fizike, posebice poviješću kvantne mehanike. Napisao je niz udžbenika: Uvod u teorijsku fiziku (Einführung in die Theoretische Physik, I–V, 1944–51), Materija kao polje (Materie als Feld, 1954), Teorijska fizika (Theoretische Physik, I–III, 1956–57), Povijest kvantne teorije (Geschichte der Quantentheorie, 1967), Osnovni pojmovi iz fizike (Grundbegriffe der Physik, 1969).
Bio je član njemačke Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od 1943), Berlinske akademije znanosti (od 1949) i Akademije znanosti u Göttingenu (od 1958).
