gustoća vjerojatnosti.
1. U teoriji vjerojatnosti, funkcija koja opisuje raspodjelu vjerojatnosti neprekidne (kontinuirane) varijable po mogućim vrijednostima. Nenegativna je, tj. f(x) ≥ 0, i normalizirana, tj. jednaka je jedan, kad se integrira na cijelom području: \(\displaystyle\int_{-\infty}^\infty f(x)\,{\rm d}x=1\,.\) Integral gustoće vjerojatnosti u intervalu (a, b) jednak je vjerojatnosti P da neprekidna slučajna varijabla X poprimi vrijednost u tom intervalu, dakle: \(\displaystyle\int_a^b f(x)\,{\rm d}x=P(a\le X\le b)\,.\)
2. U fizici (znak w), statistička fizikalna veličina koja za kvantnomehanički sustav određuje vjerojatnost nalaženja čestice u djeliću prostora, a izračunava se kao kvadrat apsolutne vrijednosti valne funkcije ψ (x, y, z, t), dakle: w (x, y, z, t) = |ψ (x, y, z, t)|². Ako se gustoća vjerojatnosti integrira po cijelom prostoru, vjerojatnost da se čestica negdje nalazi mora biti jednaka jedan: ∫|ψ (x, y, z, t)|² dV = 1, gdje je dV djelić volumena. Mjerna jedinica gustoće vjerojatnosti u trodimenzijskom prostoru jest recipročni kubični metar (m–3).
