Guadeloupe [gwadlu'p], francuski prekomorski posjed u Karipskome moru (Mali Antili); 1628,4 km², 402 119 st. (2013). Sastoji se iz dvojnog otoka (1435 km²; Basse-Terre, 848 km² i Grande-Terre, 587 km²), odvojena uskim prolazom Rivière Salée. Uz njega se nalaze otoci Marie-Galante (158 km²), La Désirade (21 km²) i Petite-Terre (1,7 km²) te otočje Les Saintes (Îles des Saintes; 12,8 km²). Otoci su vulkanskoga podrijetla (aktivni vulkan Soufrière, 1467 m; najviši je vrh Malih Antila). Klima je tropska (srednja godišnja temperatura 25,4 °C); česti su tropski cikloni (engleski hurricane). Uzgajaju se šećerna trska, banane, kakao, kava, pamuk, duhan, žito; stočarstvo (govedo) i ribarstvo (tuna i dr.). Industrijska proizvodnja ruma, likera, čokolade. Turizam. Službeni je jezik francuski, a raširen je i kreolski jezik. Upravno je središte Basse-Terre (11 894 st., 2009), a najveći grad Pointe-à-Pitre (17 017 st., 2009). Međunarodna zračna luka Raizet (Pointe-à-Pitre). Glavne luke: Pointe-à-Pitre, Basse-Terre i Marie-Galante.
Na svojem drugom putovanju u Ameriku Kristof Kolumbo boravio je ondje 1493. Zaposjednuvši otočje 1515., Španjolci su ubrzo istrijebili indijanske starosjedioce. Francuzi su osvojili Guadeloupe 1635., a 1674. su otoci postali krunska kolonija. Bijeli su plantažeri kao robovsku radnu snagu doveli crnce iz Afrike, koji su postali najbrojniji dio stanovništva. U XVIII. st. otvorene su prve tvornice šećera. Guadeloupe je bio pod britanskom okupacijom 1759–63. Ropstvo je ukinuto 1794., ali je 1802. opet uspostavljeno, što je izazvalo pobunu (konačno je ukinuto 1848). Ponovno su ga okupirali Britanci 1810–13. i 1814–15., a 1813–14. kratko je pod švedskom vlašću. Od 1815. trajno pod Francuskom, 1946. postao je prekomorski departman. Političke težnje za neovisnošću snažnije su od 1970-ih, uz povremene nasilne akcije. Oko otočja Francuska je 1971. proglasila teritorijalno more u širini od 12 milja, a isključivi gospodarski pojas odredila je 1978. Gospodarski je otok usmjeren na Francusku, koja je preuzela i održavanje njegove sigurnosti. Od 1982. ima paralelno sa statusom departmana i status prekomorske regije; do 2007. administrativno su u sastavu Guadeloupea bili Saint-Martin i Saint-Barthélemy. Sigurnost koju povremeno ugrožavaju socijalni nemiri i porast kriminala održava oko 2250 pripadnika francuske policije i žandarmerije (potkraj 2021), te oko 1400 pripadnika francuske vojske (2022), operativno zaduženih i za Martinique.
