Martinique [maʀtini'k], francuski prekomorski posjed, vulkanski otok, drugi po veličini u Malim Antilima; 1128 km², 381 326 st. (2013). Klima je vruća i vlažna; u nizini pretežno savana, a u višim krajevima šume palma. Erupcijom vulkana Pelée (1397 m) 1902. bio je opustošen grad Saint-Pierre. Glavni je grad Fort-de-France (88 440 st., 2009). U poljoprivrednoj su ponudi šećerna trska, banane, ananas i dr. Prehrambena industrija (proizvodnja šećera, ruma, konzerviranog voća, preradba ribe); građevinarstvo i proizvodnja cementa, brodogradnja, turizam. Duljina cestovne mreže iznosi 1977 km (75% cesta je asfaltirano). Zračna luka.
Prvotno je bio naseljen domorodačkim indijanskim pučanstvom (Arawak), a potom su se doselili Karibi. Za Europljane ga je otkrio Kristof Kolumbo 1502. Od 1635. naseljavali su ga Francuzi te je 1674. postao krunska kolonija. Britanci su ga okupirali 1762–63., 1793–1802. i 1809–14. Francuski kolonisti su kao radnu snagu na plantažama šećerne trske dovodili afričke crnce, a ropstvo je ukinuto 1848. Od 1946. francuski je prekomorski departman, a 1982. dobio je paralelno i status prekomorske regije. Morska granica u širini od 200 nautičkih milja (isključivi gospodarski pojas) proglašena je 1978. Sporazumnu morsku granicu ima sa Svetom Lucijom (1981), Venezuelom (1983) i Dominikom (1988). Uz utjecajne ljevičarske stranke, politički je značajan i Martinički pokret za neovisnost (osnovan 1978). Spajanjem ovlasti departmana i regije 2015. postao je jedinstvena zajednica. Sigurnost održava oko 1400 pripadnika francuske vojske (operativno zaduženih i za Guadeloupe), te oko 700 pripadnika žandarmerije (2022).
