Grgur Nazijanski, sv. (Grgur iz Nazijanza), crkveni otac i naučitelj (Arianz kraj Nazijanza, Kapadocija, 330 – Nazijanz, 390). Školovao se u Cezareji, Aleksandriji i Ateni, gdje se sprijateljio s Bazilijem. Kršten oko 359., posvetio se askezi. Zaredio ga je njegov otac, biskup u Nazijanzu; od 370. bio biskup u Sazimi, od 375. živio u samoći u Seleuciji. Biskup u Carigradu od 381., no ubrzo se povukao u rodni grad. Uz Bazilija i Grgura iz Nise najznačajniji teolog svojega doba i glavni predstavnik na općem saboru u Carigradu (381). Dobio je nadimak »bogoslov«; njegova se djela ubrajaju u najljepše stranice starokršćanske književnosti. Pisao je grčke pjesme, posebno gnomske epigrame. Od proznih djela sačuvano je 45 govora pisanih kićenim pjesničkim stilom i zbirka od 243 pisma.
