Kapadocija ili Kapadokija (staroperzijski Katpatuka, grčki Καππαδοϰία, Kappadokía, latinski Cappadocia), antička pokrajina na istoku Male Azije; pretežno planinski kraj. U davno doba imali su ondje Asirci svoje trgovačke kolonije. Zemljom su vladali Hetiti, zatim Lidijci, Medijci i Perzijanci. Potkraj IV. st. pr. Kr. bila je pod vlašću Aleksandra III. Velikoga i dijadoha, a od 302. pr. Kr. samostalno kraljevstvo. Najveći vladar bio je Arijarat V. (od 164. do 138. pr. Kr.), koji je znatno pridonio helenizaciji zemlje. Godine 17. Kapadocija je postala rimskom provincijom.
Na području Kapadocije postoji niz značajnih arheoloških nalazišta. Blizu današnjega grada Kayserija nalaze se ruševine antičkoga grada Mazace (Caesarea Cappadociae), glavnoga grada nekadašnjega kraljevstva. Kültepe (antički Kaneš) nalazište je tzv. kapadocijskih ploča – pravnih i trgovačkih dokumenata i korespondencije asirske trgovačke kolonije iz XVIII. st. pr. Kr., pisanih staroasirskim narječjem. Uz antičke, u Kapadociji se nalazi priličan broj kršćanskih arhitektonskih spomenika, samostana i crkava iz V. do. XIII. st. (osobito stotine bizantskih pećinskih crkava i samostana iz VIII–XIII. st.). Arheološka nalazišta Kapadocije su zajedno s nacionalnim parkom Göreme upisana 1985. na UNESCO-ov popis svjetske prirodne i kulturne baštine.
