Goodenough [gu'dinʌf], John Bannister, američki fizičar (Jena, Njemačka, 25. VII. 1922 – Austin, Texas, 25. VI. 2023). Diplomirao matematiku na Sveučilištu Yale (1943) i doktorirao (1952) na Čikaškom sveučilištu. Radio u Massachusettskom tehnološkom institutu (MIT) u Cambridgeu (1952–76), bio profesor na Sveučilištu u Oxfordu i voditelj njegova Laboratorija za anorgansku kemiju (1976–86), profesor na Teksaškome sveučilištu u Austinu (od 1986).
Bavio se razvojem računalne memorije računala SAGE (akronim od engl. Semi-Automatic Ground Environment). To je bila prva memorija s proizvoljnim pristupom, RAM (akronim od engl. Random Access Memory), poluvodička memorija iz koje se, nakon što se isključi električno napajanje, zapisani podatci gube.
Godine 1979. unaprijedio je litij-ionsku bateriju koju je izumio Michael Stanley Whittingham (1976). Za katodu je umjesto titanijeva disulfida rabio kobaltov oksid kojemu je između kristalnih slojeva umetao (interkalirao) ione litija. Unaprijeđena litij-ionska baterija imala je električni napon od 4 V. Danas se litij-ionska baterija primjenjuje u mobilnim telefonskim uređajima i ostaloj potrošačkoj elektronici te u električnim automobilima.
Napisao je Magnetizam i kemijska veza (Magnetism and the Chemical Bond, 1963), Tehnologija gorivnih članaka od krutih oksida: načela, izvedba i djelovanje (Solid Oxide Fuel Cell Technology: Principles, Performance and Operations, 2009; koautor Kevin Huang). Član je Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1962) i Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 2012). Za rad na razvoju litij-ionskih baterija s Michaelom Stanleyem Whittinghamom i Akirom Yoshinom dobio je Nobelovu nagradu za kemiju (2019).
