Whittingham [ʍi'tiŋhæm], Michael Stanley, američki kemičar engleskoga podrijetla (Nottingham, Engleska, 22. XII. 1941). Diplomirao (1964) i doktorirao (1968) na Oxfordskom sveučilištu. Radio na Sveučilištu Standford (1968–72), u tvrtki Exxon Research and Development Company u Lindenu u New Jerseyu (1972–84), bio direktor Odjela za fizičke znanosti u tvrtki Schlumberger-Doll Research u Ridgefieldu, Connecticut (1984–88), a od 1988. je profesor kemije i inženjerstva materijala na Sveučilištu Binghamton u New Yorku.
Otkrio je kako se interkalacijom, kemijskim postupkom umetanja atoma ili molekula između slojeva kristala, mogu dobiti elektrode novih svojstava. Titanijev disulfid s umetnutim ionima litija poslužio je kao katoda u prvoj litij-ionskoj bateriji (1976). Baterija je imala anodu od metalnoga litija, električni napon od 2,5 V i mogla je podnijeti veliki broj punjenja i pražnjenja. Danas se litij-ionska baterija primjenjuje u mobilnim telefonskim uređajima i ostaloj potrošačkoj elektronici te u električnim automobilima.
Član je je američke Nacionalne akademije inženjerskih znanosti od 2018. Za rad na razvoju litij-ionskih baterija s Johnom Bannisterom Goodenoughom i Akirom Yoshinom dobio je Nobelovu nagradu za kemiju (2019).
