Gennes [žεn], Pierre-Gilles de, francuski fizičar (Pariz, 24. X. 1932 – Orsay, 18. V. 2007). Diplomirao (1955) na École normale supérieure, a doktorirao (1957) na Sveučilištu u Parizu. Bio istraživač u Centru za atomsku energiju u Saclayu (1955–59), profesor u Orsayu (1961–71), te profesor na Collège de France u Parizu (1971–2002). Bavio se istraživanjem magnetizma, supravodiča (1961–68), tekućih kristala (1968–71), fizikom polimera (1971–80) i dinamikom vlaženja i prianjanja (od 1980). Za matematički opis ponašanja složenih oblika tvari na granici očvršćivanja, tj. za otkriće da se metode razvijene radi istraživanja fenomena uređenosti u jednostavnim sustavima mogu poopćiti i primjenjivati na složenije oblike tvari (npr. tekuće kristale i polimere) dobio 1991. Nobelovu nagradu za fiziku. Bio je član francuske Akademije znanosti (od 1979), Royal Society (od 1984) i Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1987).