Gautier de Lille ili de Châtillon [gotjẹ' də li'l ili də šatij'] (latinski Gualterus de Insulis ili de Castillione), francuski latinski pjesnik i teološki pisac (Ronchin ili Roncq kraj Lille, oko 1135 – Amiens, nakon 1202). Školovao se u Parizu i Reimsu, podučavao u Laonu i od 1160. u Châtillonu na rijeci Marne. Od 1162. u Reimsu kanonik, tajnik i učitelj govorništva u nadbiskupskoj službi te, pošto je u Bologni studirao pravo (1175–76), do 1201. kancelar reimskog nadbiskupa. U Reimsu je 1178–82. napisao spjev (5464 heksametra u deset knjiga) o Aleksandru Makedonskome, inače jednom od najpopularnijih likova srednjovjekovne književnosti, Aleksandrida ili podvizi Aleksandra Velikoga (Alexandreis sive Gesta Alexandri magni) okosnicu kojega čine događaji preuzeti iz Povijesti Aleksandra Velikoga Makedonskog Kvinta Kurcija Rufa. Spjev je sastavljen po uzoru na Vergilija, ali naziru se i utjecaji Ovidija i Lukana. Djelo se odlikuje mnogobrojnim sadržajnim anakronizmima u duhu biblijske alegorije i kršćanske moralne anagogije, steklo je ugled najuspjelije imitacije rimske epike zamijenivši Vergilija i Lukana u obrazovnim programima srednjovjekovnih škola XII. i XIV. st., a prevedeno je ili obrađeno na više narodnih jezika (starošpanjolski, srednjonjemački, zapadnoflamanski srednjonizozemski, staročeški, staronordijski). Gautier je pisao i ljubavne i pastirske pjesme, a osobito se proslavio kao autor trpkih satira često uperenih protiv korupcije Rimske kurije, iako u nekoliko pjesama iskazuje potporu papi Aleksandru III. U njegovoj lirici, koju obilježava igra riječi i stilska dotjeranost, ističu se adaptacija psalma Smiluj mi se, Bože (Miserere Deus) i makaronska pjesma Svetkovina luđakâ (A la feste), a nekoliko je njegovih pjesama dospjelo u zbirku Carmina Burana. Sastavljao je i teološka prozna djela od kojih se u Raspravi ili dijalogu protiv Židova (Tractatus sive dialogus contra Judaeos) u obrani ideje Božje trojedinosti poziva čak i na Vergilijeve Bukolike.
