električni potencijal (elektrostatski potencijal) (znak φ), skalarna fizikalna veličina koja opisuje potencijalnu energiju čestice nabijene električnim nabojem u statičkom električnom polju, količnik između potencijalne energije čestice nabijene električnim nabojem i električnoga naboja te čestice.
Električni potencijal može se prikazati s pomoću ekvipotencijalnih ploha, tj. skupova točaka u prostoru koje imaju jednake vrijednosti električnih potencijala.
U nekoj točki T električnoga polja električni potencijal jednak je mehaničkom radu W koji je potrebno obaviti da se probni naboj q prenese iz beskonačnosti u tu točku: φ = W/q. Može se izračunati i kao:
\[\varphi=-\int_\infty^T{\pmb E\,}{\rm d}{\pmb s}=-\int_\infty^TE\,{\rm cos}\theta\,{\rm d}s\]
gdje je E jakost električnoga polja, ds infinitezimalni pomak čestice, θ kut između jakosti električnoga polja i tangente na putanju čestice. Mjerna je jedinica električnoga potencijala volt (V).
Električni potencijal točkastog naboja je potencijal koji stvara statičko električno polje čestice zanemariva volumena nabijene električnim nabojem: φ = Q/(4πrε0εr), gdje je Q električni naboj čestice, ε0 dielektrična permitivnost vakuuma, εr relativna dielektrična permitivnost dielektričnoga sredstva oko čestice, r udaljenost od čestice.
Električni potencijal dipola stvara električno polje dipola (dvaju raznoimenih izvora električnoga naboja jednaka iznosa): φ ≈ Qr · d/(4πr³ε0εr), gdje je d razmak između izvora električnih naboja a r srednja udaljenost od dipola do probnoga naboja (formula vrijedi kad je razmak između izvora električnoga naboja u dipolu znatno manji od udaljenosti između točke u kojoj se određuje električni potencijal i dipola, d << r).
Električni napon je razlika električnih potencijala dviju točaka električnoga polja ili električnoga strujnoga kruga. (→ elektrostatika)
