ekstinkcija (lat. exstinctio).
1. Gašenje, slabljenje.
2. U fotometrijskoj kemijskoj analizi apsorpcijski koeficijent.
3. U astronomiji, slabljenje elektromagnetskoga zračenja, npr. slabljenje svjetlosti zvijezda zbog međudjelovanja s međuzvjezdanom tvari ili sa Zemljinom atmosferom.
Međuzvjezdana ekstinkcija jest raspršenje elektromagnetskoga zračenja u odnosu na smjer širenja ili apsorpcija zračenja jedne frekvencije i emisija zračenja druge frekvencije. Zračenje kraćih valnih duljina raspršuje se više nego zračenje duljih valnih duljina pa je svjetlost udaljenijih zvijezda crvenija nego što bi trebala biti prema spektralnom razredu zvijezda.
Atmosferska ekstinkcija jest slabljenje svjetlosti zbog apsorpcije u Zemljinoj atmosferi, a raste s povećanjem zenitne daljine promatranoga objekta. Primjerice, dok je Sunce visoko na nebu, raspršuje se oko 25% njegove svjetlosti, a kad je blizu horizonta, svjetlost prolazi duži put kroz atmosferu, raspršuje se oko 65% njegove svjetlosti. (→ nebesko plavetnilo)
