divergencija (srednjovj. lat. divergentia).
1. Neslaganje, nesuglasje, odstupanje, razilaženje, razlikovanje, razmimoilaženje.
2. U biologiji, tj. u znanosti o podrijetlu vrsta, pojava različitih osobina pri razvoju neke biljne ili životinjske vrste: početno jedva zamjetljive razlike u potomstvu zajedničke roditeljske forme, koje s vremenom postaju sve izrazitije (→ konvergencija).
3. U meteorologiji, strujanje pri kojem iz promatrane točke istječe više zraka nego što u nju iz okoline pritječe. Zbog pretežno horizontalnog strujanja divergencija se u polju brzine obično odnosi na dvodimenzionalnu horizontalnu divergenciju i očituje se kao razilaženje strujanja zraka. Horizontalna je divergencija popraćena kompenzirajućim vertikalnim gibanjem: kod uzlaznih strujanja u sklopu velikih baričkih sustava, a i manjih u razvijenim kumulonimbusnim oblacima, divergenciju u visinama prati pri tlu konvergencija strujanja, a vrijedi i obrnuto: silazna strujanja popraćena su, u takvim sustavima, pri tlu divergencijom, a u visini konvergencijom strujanja.
4. U matematici, divergencija vektora (znak div A), skalarna veličina kojom je u svakoj točki vektorskoga polja određena promjena vektorskoga toka. Ako se uzme jedna točka T (x, y, z) i oko nje prostor volumena V omeđen plohom S, onda tok vektora A kroz plohu S iznosi: ∫∫Ands, gdje je An komponenta vektora A okomita na plohu S. Divergencija u točki T definira se kao limes količnika gornjeg integrala i volumena V, kada volumen teži nuli:
\[\text {div}\pmb A=\lim_{V\rightarrow 0}\frac 1V\cdot\iint_S A_n\,{\rm d}f.\]
U Kartezijevim koordinatama vrijedi: div A = ∂Ax/∂x + ∂Ay/∂y + ∂Az/∂z, gdje su Ax, Ay, Az komponente vektora A.
Točke za koje je div A ≠ 0 općenito se nazivaju izvori: ako je div A > 0, točka je izvor; ako je div A < 0, onda je točka utok ili ponor. Za polje kojemu je u svakoj točki div A = 0 kaže se da je bez izvora. Ti su nazivi potekli iz primjena u hidrodinamici.
