Crookes [kruks], William, engleski fizičar i kemičar (London, 17. VI. 1832 – London, 4. IV. 1919). Diplomirao je 1854. na Kraljevskom Collegeu u Londonu. Bio je nadzornik meteorološkog odjela na zvjezdarnici Radcliffe u Oxfordu (1854), predavao kemiju na Chester Collegeu (1855–56). Zahvaljujući obiteljskom nasljedstvu od 1856. se potpuno posvetio znanstvenom radu u svom privatnom laboratoriju u Londonu. Utemeljio i uređivao časopis Chemical News (1859–1906).
Analizom spektra otkrio je element talij (1861), proučavao njegova svojstva i odredio njegovu relativnu atomsku masu (1873). Istraživao je elemente rijetkih zemalja i proizveo obojene umjetne dijamante otkrivši da radioaktivno zračenje pretvara bezbojni dijamant u zeleni. Potvrdio je otkriće helija u laboratorijskim uvjetima (1895) uspoređivanjem spektra plina koji je otpuštao mineral klevejit (→ william ramsay) i svijetložute spektralne linije koju je Jules Janssen uočio u spektru Sunčeve kromosfere 1868.
Istraživao je električno pražnjenje kroz plin pri niskom tlaku. Crookesova cijev staklena je posuda iz koje je isisan zrak, a sadržava negativnu elektrodu (katodu) i pozitivnu elektrodu (anodu); rana katodna cijev. Izumio je mnoge uređaje za proučavanje svojstava katodnoga zračenja; npr. Crookesov radiometar instrument je nalik maloj laganoj vjetrenjači koja se vrti to brže što je veća energija zračenja kojem je izložena (1865).
Utvrdio je da se nevidljive zrake pravocrtno šire iz katode, da se mogu savinuti magnetskim poljem te da izazivaju fluorescenciju plina zaostalog u staklenoj cijevi a istraživao je kako se mijenjaju boje i jakost svjetlosti nastale u cijevima kad se tlak u njima smanjuje. Smatrao je te zrake posebnom »radijantnom materijom« četvrtog agregatnog stanja.
Konstruirao je spintariskop, prvi mjerni uređaj koji je omogućavao brojenje čestica nastalih radioaktivnošću (1903), preteču scintilacijskoga brojila. Sastojao se od zaslona obloženoga cinkovim sulfidom na jednom kraju cijevi i radioaktivnoga uzorka u blizini zaslona te leće kroz koju se promatralo svjetlucanje (iskrenje, scintilacija) nastalo pri sudaru brze čestice i molekule cinkova sulfida na drugom kraju cijevi.
Pristaša spiritizma, eksperimentalno je istraživao paranormalne pojave. Bio je član Royal Society od 1863 (predsjednik 1913–15) i francuske Akademije znanosti (od 1906). Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Crookes).
