Janssen [žᾶs'], Jules (puno ime Pierre Jules César Janssen), francuski astronom (Pariz, 22. II. 1824 – Meudon, 23. XII. 1907). Diplomirao (1852) i doktorirao (1860) na Sveučilištu u Parizu. Bio je profesor fizike na École speciale d’architecture u Parizu (od 1865), potom ravnatelj zvjezdarnice u Meudonu od njezina osnutka 1875. do kraja života.
Proučavao je spektar Sunčeva zračenja i utjecaj Zemljine atmosfere na zračenje. Sudjelovao je u mnogobrojnim ekspedicijama kojima je cilj bio promatranje pomrčine Sunca. Istodobno i neovisno o Josephu Normanu Lockyeru, neposredno nakon promatranja pomrčine Sunca u Gunturu 1868., našao je način spektroskopskoga promatranja visoke atmosfere Sunca izvan pomrčina, otkrio kromosferu i u njezinu spektru novu, svijetložutu spektralnu liniju koja se nije mogla pripisati ni jednom od tada poznatih kemijskih elemenata, tj. otkrio je helij. Na meteorološkom opservatoriju, koji je osnovao na Mt. Blancu, pokazao je 1893. da su jake kisikove linije u Sunčevu spektru nastale apsorpcijom u Zemljinoj atmosferi. Objavio je Atlas snimaka Sunca (Atlas des photographies solaires, 1904). Bio je član francuske Akademije znanosti od 1873. i Royal Society od 1875. Po njem su nazvani krateri na Mjesecu i na Marsu (Janssen).
