Coulombov zakon [kul'~], zakon elektrostatike koji je 1785. utvrdio Charles Augustin de Coulomb: električna (elektrostatska ili Coulombova) sila F između dvaju točkastih (promjer zanemariv u odnosu na međusobnu udaljenost) tijela nabijenih električnim nabojem djeluje duž pravca koji ih spaja odbojno ili privlačno, ovisno o tome jesu li tijela nabijena jednakim ili suprotnim električnim nabojem. Razmjerna je električnim nabojima q1 i q2 na tijelima a obrnuto razmjerna kvadratu udaljenosti r između tijela:
\[F=\frac{q_1q_2}{4\pi\varepsilon_0\varepsilon_rr^2}\frac{r}{|r|},\]
gdje je εr relativna dielektrična permitivnost sredstva u kojem se tijela nalaze, ε0 dielektrična permitivnost vakuuma, r/|r| jedinični vektor vektora r koji povezuje izvore naboja.
Coulombova sila je najjača u vakuumu a slabija u svim drugim sredstvima.
