Coulombov zakon [kul'~] (po Charlesu Augustinu de Coulombu koji ga je formulirao 1785), zakon elektrostatike koji tvrdi da je električna sila F (kulonska ili Coulombova) između dvaju točkastih (promjer zanemariv u odnosu na međusobnu udaljenost) tijela u mirovanju nabijenih električnim nabojem razmjerna je električnim nabojima q1 i q2 na tijelima, a obrnuto razmjerna kvadratu udaljenosti r između tijela:
\[F=\frac{q_1q_2}{4\pi\varepsilon_0\varepsilon_rr^2}\frac{r}{|r|},\]
gdje je εr relativna dielektrična permitivnost sredstva u kojem se tijela nalaze, ε0 dielektrična permitivnost vakuuma, r/|r| jedinični vektor vektora r koji povezuje izvore naboja. Kulonska sila djeluje duž pravca koji spaja tijela odbojno ili privlačno, ovisno o tome jesu li tijela nabijena jednakim ili suprotnim električnim nabojem: ako su električni naboji tijela jednaki (oba pozitivna ili oba negativna), sila je odbojna, a ako su električni naboji suprotni (jedan pozitivan, drugi negativan), sila je privlačna. Za jednake električne naboje, na jednakoj udaljenosti, kulonska sila najjača je u vakuumu, a slabija u svim drugim sredstvima.
