Čakovec, grad i središte Međimurske županije; 15 078 st. (2021). Leži u nizinskome području uz rijeku Trnavu, 14 km sjeveroistočno od Varaždina i 103 km sjeveroistočno od Zagreba. Cestama je povezan s Varaždinom, Murskim Središćem te preko Goričana s Nagykanizsom (Madžarska). Važno je željezničko čvorište sjeverne Hrvatske. Željeznička pruga Pragersko (Slovenija)–Čakovec–Kotoriba–Nagykanizsa iz 1860. prva je pruga na području današnje Hrvatske. Željeznicom je povezan s Varaždinom (1886) i Lendavom (Slovenija; 1890). Gospodarsko je i kulturno središte Međimurja. Stanovnici su zaposleni u tekstilnoj (čarape, konfekcija, športska odjeća i dr.), prehrambenoj (mlinovi, tvornica ulja, tvornice stočne hrane, mesnih prerađevina i dr.), drvnoj (pokućstvo), kožarskoj (obuća, galanterija i dr.), metalnoj (ljevaonica, tvornica strojeva, preradba metala i dr.) industriji, graditeljstvu, proizvodnji građevnoga materijala i plastičnih proizvoda, trgovini, obrtništvu i upravi. U Čakovcu od 1954. djeluje Muzej Međimurja (arheološka, etnografska i likovna zbirka, te memorijalne zbirke skladatelja Josipa Štolcera-Slavenskoga i slikara Ladislava Kralja-Međimurca). – Srednjovjekovni grad spominje se 1328; na njegovu je mjestu od XVI. do XVIII. st. sagrađena tvrđava. Unutar zidina nalazi se tzv. Stari dvor Zrinskih, koji se sastoji od niza jednokatnih zgrada, te, nasuprot njima, Novi dvor, reprezentativna dvokatna barokna palača (bečki carski graditelj Filiberto Lucchese; danas je u palači Muzej Međimurja). Martin Šimunčić dao je 1702. izgraditi franjevački barokni samostan, uz koji je 1707–28. sagrađena župna crkva sv. Nikole. U njoj se nalaze veliki drveni glavni oltar s kipovima Josipa Strauba i rokoko klecala, djelo T. Švaba. U klaustru i pred samostanom nalaze se dva Marijina barokna pila iz XVIII. st. U središtu grada secesijska je zgrada Trgovačkoga kasina, koju je 1904. projektirao madžarski arhitekt Ármin Hegedűs; danas je Dom sindikata. – Na području današnjega Čakovca ugarska feudalna obitelj Csák u XIII. st. podignula je utvrdu (Chakthornya – Čakova kula) po kojoj je potonji grad, kako se misli, dobio ime. Prvi spomen grada Čakovca potječe iz 1328., a prvi spomen katoličke župe na tom području iz 1334 (župa sv. Mihovila). Godine 1350. Čakovec s Međimurjem došao je u posjed plemićke obitelji Lacković, koji su 1376. osnovali pavlinski samostan u Svetoj Jeleni (danas Šenkovec). Od 1397. grad s Međimurjem je u rukama kralja Sigismunda Luksemburgovca, koji ih je na neko vrijeme prepustio obitelji Sečenji; 1405. došli su u posjed velikaške obitelji Celjskih, a 1473–1540. bili su u posjedu obitelji Ernuszt. Godine 1546. kralj Ferdinand I. prodao je Čakovec i Međimurje banu Nikoli IV. Zrinskomu, koji je grad morao osvajati silom jer ga je u međuvremenu prisvojio grof Petar Keglević (tast posljednjega Ernuszta). Preuzevši posjed, N. Zrinski je u Čakovcu izgradio novu utvrdu (bedemi, kule, šančevi) i renesansni dvorac. Kada je Juraj IV. Zrinski počeo u Međimurje uvoditi protestantizam, pavlinski samostan iz XIV. st. gotovo je razoren (1580). Tijekom vremena Čakovec je postao obiteljska rezidencija i neformalna prijestolnica Zrinskih, pa se razvio u kulturno središte, o čemu svjedoči popis imetka i dragocjenosti koje su se nalazile u dvorcu do 1671 (bogata knjižnica, ukrasni predmeti, namještaj, oružarnica i dr.). Istodobno se u podgrađu razvijalo i trgovište s tri godišnja sajma, a ono je polako preraslo u gospodarsko središte Međimurja. O razmjernom blagostanju grada svjedoče i zapisi dvojice putopisaca iz druge polovice XVII. st. (Evlija Čelebi i Nizozemac Jacobus Tollius). Nakon smaknuća bana Petra IV. Zrinskoga u Bečkome Novome Mjestu (1671), grad Čakovec i svi posjedi Zrinskih zaplijenjeni su u korist Dvorske komore, a još u tijeku procesa opljačkao ga je carski general Paris von Spankau. Dio čakovečkoga bogatstva Zrinskih dospio je u Beč, na dvor cara Leopolda I., a dio je razgrabljen. Čakovečka knjižnica Zrinskih spašena je i danas se čuva u NSK (Bibliotheca Zriniana). Čakovec s Međimurjem 1695–1702. pripadao je markizu de Pryeu. Oporučnom svotom Adama Zrinskoga izgrađen je 1702. jednokatni franjevački samostan izvan zidina, a 1707–28. uz njega je izgrađena i jednobrodna župna crkva sv. Nikole, koja i danas posjeduje vrijedan crkveni drveni namještaj. Godine 1715. Dvorska komora cijeli je posjed dala u zakup grofu Ivanu Čikulinu. Četiri godine poslije grad je prešao u posjed grofa Mihovila Ivana Althanna, koji je nakon potresa 1743. obnovio utvrdu i dvorac. Godine 1791. grof Juraj Festetić kupio je grad i posjed. Veleposjed Čakovec-Pribislavec ostao je u vlasništvu obitelji Festetić do 1923., no jedan je njegov dio 1802–32. bio u posjedu obitelji Knežević. U upravno-administrativnoj podjeli Čakovec s Međimurjem isprva je bio dijelom Varaždinske županije, a od početka XVIII. st. nalazio se u sklopu ugarske Zaladske županije. Godine 1848. ban Jelačić zaposjeo je to područje, no već 1861. cijelo je Međimurje vraćeno pod ugarsku upravu. U prosincu 1918. vojska Narodnoga vijeća SHS ponovno je oslobodila Čakovec i Međimurje te ih uključila u novonastalu južnoslavensku državu. Tijekom II. svjetskoga rata Čakovec s Međimurjem nalazio se pod madžarskom upravom. U sastav Hrvatske vraćen je 1945.
