Dvorska komora (lat. camera regia Hungarica, camera aulica), najviša financijska ustanova u hrvatsko-ugarskoj državnoj zajednici. U razdoblju patrimonijalnoga kraljevstva, kada je državni teritorij shvaćen kao vladarovo privatno-pravno i nasljedno vlasništvo (patrimonium), vrhovna se financijska uprava nalazila na vladarovu dvoru na čelu s tavernikom (supremus camerarius, magister tavernicorum). Tavernik je upravljao kraljevim imanjem i svim prihodima (redovni i izvanredni porezi) te čuvao dragocjenosti dinastije. U tom razdoblju Dvorska komora bila je izjednačena s državnom blagajnom. U Hrvatskoj je to razdoblje trajalo do kraja XIII. st., iako je već od Zlatne bule Andrije II. (1222) u Kraljevstvu jačala uloga staleža. Jačanjem staleža kao nositelja političke vlasti u državi, uprava financija sve je više dolazila pod upravu Sabora. Kraljevska i državna imovina otad se postupno počela razdvajati, tako da je tavernik za Anžuvinaca dobio funkciju vrhovnoga suca u apelacijama, dok je financijsku upravu preuzeo vrhovni rizničar (supremus thesaurarius), koji je za svoj rad odgovarao Saboru. Sustav saborske kontrole i reorganizacije državne riznice izgrađivao se od vremena Vladislava II. Jagelovića (1490–1516). U Hrvatskoj i Slavoniji, gdje je već postojala posebna Banska komora (camera banalis), tijekom XVI. st. odvojila se Hrvatska dvorska komora od Ugarske dvorske komore, a njome je upravljao Hrvatski sabor preko rizničara Kraljevstva (thesaurarius regni). Izborom Habsburgovaca za hrvatske vladare nastupile su promjene u financijskoj upravi u Hrvatskoj, gdje je uvedena kolektivna uprava komore, a od doba Marije Terezije porezi Kraljevstva ponovno su bili proglašeni kraljevskima (1771), pa je zbog toga Hrvatska izgubila financijsku autonomiju, a porezi s njezina teritorija bili su podvrgnuti upravi Ugarske dvorske komore.
