Bragg [bræg], William Lawrence, britanski fizičar (Adelaide, Australija, 31. III. 1890 – Ipswich, 1. VII. 1971). Sin Williama Henryja Bragga. Diplomirao matematiku na Sveučilištu u Adelaideu 1908. te prirodne znanosti na Trinity College u Cambridgeu 1911. Bio profesor fizike na Sveučilištu Victoria u Manchesteru (1919–37) i Sveučilištu u Cambridgeu (1938–54); ravnatelj Royal Institution u Londonu (1954–66). Proučavajući ogib rendgenskoga zračenja na kristalu (1912), došao do pojednostavnjenog izraza (Braggov zakon) koji tu pojavu opisuje kao refleksiju na usporednim ravninama postavljenima kroz čvorišta kristalne rešetke: 2d sinθ = nλ, gdje je d međuravninska udaljenost, λ valna duljina zračenja, θ kut refleksije, n cijeli broj. Izraz je potvrdio radeći pokuse na spektrometru koji je napravio njegov otac. Nakon tog otkrića zajedno su proučavali unutarnju strukturu kristala s pomoću rendgenskoga zračenja, a za to su 1915. dobili Nobelovu nagradu za fiziku. Bio je član Royal Society (od 1921), francuske Akademije znanosti (od 1939), Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1945) i Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1959). Po njem i njegovu ocu nazvan je planetoid (11150 Bragg).
