Bragg [bræg], William Henry, britanski fizičar (Wigton, 2. VII. 1862 – London, 12. III. 1942). Diplomirao (1884) na Sveučilištu u Cambridgeu. Profesor fizike na sveučilištima u Adelaideu (1886–1909), u Leedsu (1909–15), na University College u Londonu (1915–23). Ravnatelj Royal Institution u Londonu (1923–42). Za istraživanje kristalne strukture s pomoću rendgenskog zračenja dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1915 (sa sinom Williamom Lawrenceom Braggom). Najvažnija djela: Svijet zvuka (The World of Sound, 1920), Kristalno stanje (The Crystalline State, 1925), Uvod u analizu kristala (An Introduction to Crystal Analysis, 1928), Svemir svjetlosti (The Universe of Light, 1933). Bio je član Royal Society (od 1907; predsjednik 1935–40), francuske Akademije znanosti (od 1922) te Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1939). Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Bragg), a po njem i njegovu sinu planetoid (11150 Bragg).
